|
Churchilovo kroiptenje fašizma je ponovno metaforičko .
Ne može biti fašist netko ztko sebe ne smatra fašistom.
Pod fašizmomom se metaforički može smatrati kao sisnoni za nešto što ne valja.
U javnosti se svaki totalitarni sistem naziva fašizmom i onda kad ga pitaš ma kakav je to fašizam, onda ti bjesno odgovore usporedbom jednog id rugog totalitariztma pa kažu eto vidiš da se radi o istome, to je dakle fašizam jendo i drugo,
Ili još nategnutiji primjer, a oga vidimo svaki dan u medijima, razne političare koje dotični novinar , medij ili vlasnik medija ne voli jednostavo usporedi s Hitlerom i Mussolinijem i navede da eto, i taj dotični premijer ili predsjednik ne dozvoljova kritike u medijima, kao ni M. i H., a najčešće je da se uopće ne radi i nikakvoj neslobodni medija, eventualno o nekoj neuravnoteženosti gdje kritičari imaju manju minutažu u državnim medijima i sl....
Što čini nazivanjem dotičnih političara fašistima višestruko pogrešnom.
|