Darija, posve kužim tvoje etičke razloge zbog kojih ne jedeš meso i kužim što je iza tvoje želje da jela nisu pola-pola.
Ideje tvojih kolega da će ih jedan bezmesni obrok koji pojedu dovesti do ruba smrti od gladi
ili, još gore, da broje koliko što košta
su stvarno katastrofa.
Kad već moraš raditi s tim ljudima i održavati koliko-toliko normalne odnose, zašto im ne osiguraš bezmesna jela koja poznaju i koja sigurno i sami jedu, npr. burek sa sirom, neku od nebrojeno mnogo vegetarijanskih pizza (pada mi na pamet quattro formaggi, margherita, pa s gljivama, rukolom, ovim-onim...). Možda bi se bolje osjećali kad bi vidjeli jela koja poznaju, a ti bi se dobro osjećala, jer nisi odustala od vegetarijanskog obroka?