[Medojed]

Aronija je vrsta grmolike voćke, visoka između 2-3 m, a široka oko 2m. Zbog svojih hranjivih sastojaka ubraja se u vrlo kvalitetno i traženo voće. Aronija ne zahtjeva posebnu klimu ili tlo. Može se uzgajati i na siromašnim, manje kvalitetnim tlima. Vrlo je otporna na mraz. Budući je porijeklom iz atlanskog klimatskog područja, dobro prihvaća vlagu iz tla i zraka. Jako suha i pješčana tla nisu pogodna za uzgoj aronije. Zbog lijepih bijelih cvjetova, (cvjetaju samo pet dana), ljubičastocrnih plodova i tamnozelenih kožnatih listova, aronija se cijeni i kao ukrasna biljka. Plod (bobice velike 5-7 mm, teške oko 1gram) ima intenzivno crveno meso gorkasto slatkog, pomalo trpkog ali i vrlo ugodnog okusa. Aronija je samooplodna biljka, i jedan grm daje oko 12 kg plodova.

Plod aronije najviše sadrži vitamina P (bioflavonoidi), oko 2000-3000 mg/100 g, zatim vitamina C - 31 mg/100 g, vitamina B2 - 0,13 mg/100 g, vitamina B9 - 0,05-0,1 mg/100g, vitamina E 0,5-0,8 mg/100 g te srazmjerno visoki sadržaj joda: 0,005 mg/100 g.

Aronija je vrijedan prirodni lijek. Koristi se protiv visokog tlaka, skleroze i upale želuca te drugih bolesti. Pedeset grama, tj. 3 žlice ploda ili jedna žlica džema od aronije pokriva dnevnu potrebu za vitaminom P (100-200 mg). Vitamin P (bioflavonoidi) se ponaša kao antioksidans, utječe na jačanje kapilara te
na reguliranje kapilarne propusnosti. Uz vitamin C pomaže u stvaranju otpornosti organizma na infekcije.

Intenzivniji uzgoj aronije počeo je prije pedesetak godina, a udomaćila se u dijelovima Kanade, istočnom dijelu SAD-a do Floride, u vlažnim krajevima s kiselim tlom kao ukrasno bilje. U posljednje vrijeme sve više se uzgaja u Ukrajini, Češkoj, Bugarskoj, Njemačkoj i skandinavskim zemljama.

(Glasilo udruge za ekološku poljoprivredu, ruralni razvitak i zaštitu okoliša -- ŽIVA ZEMLJA -- prosinac 2005.)

Koliko znam i pčelari se sve više zanimaju za aroniju jer je med aronije navodno vrlo cijenjen na tržištu.