|
Bijeg u slobodu
..pobjegao sam iz tzv.jna 18.7.1991 godine iz Bihaća konkretnije sa aerodroma željava,u onoj vojci sam bio avioružar i mogu reći što se tiče VES-a i nije mi bilo tako loše jer nismo bili prašinari ili topđije tj tenkisti,manje više sav nam je posao bio da nakon jutarnjeg postrojavanja opremimo avion poslije smo bili slobodni i manje više provodili vrijeme u kantini ili igrali nogomet,stolni tenis.Sreća u nesreći je ta da su nam zapovjednici bili piloti koji su bili hrvati ili pokoji slovenac pa smo mi hrvati i slovenci znali imati i 'popuste' u klopi ili izlascima koji i nisu bili tako rijetki.No vratimo se na temu,već nakon nemilih događaja u borovu seli 12.5.1991 počeo sam razmišljati o bijegu jer sam vidio da je vrag odnio šalu a to mi je još više naraslo tj želja za bijeg kad su u 6 i 7 mjesecu 91 na sam aerodrom počeli dolaziti srpski rezervisti i martičevci koji nisu bili skoro pod ničijom kontrolom već su dane provodili u pijenčevanju u aerodromskoj kantini pjevajuči raznorazne četničke pjesme i provocirajući vojnike nesrpske nacionalnosti pogotovo hrvate i slovence koji su baš u to vrijeme bili na njihovom žestokom udaru zbog rata u sloveniji koji je tad u to vrijeme bio,Odlučio sam se na bijeg sa jednim prijateljom iz solina u kojeg sam imao najviše povjerenja jer mu je otac tad bio jedan od vodećih ljudi zng-a za solinsko područje a njegov sin je bio član hsp-a..nastavak slijedi
|