[bipolar2000]

Evo razmišljam o tvom pitanju tu i tamo, pa da sročim nešto.
Sebe ću preskočiti.
Reći ću ti generalno šta mislim, a daću i par primjera.
To što neke organizacije, bla, bla...zahtijevaju apstinenciju od svojih članova i to što te iste smatraju da se apstinencijom dolazi do prosvjetljujućih momenata uopšte ne negira ovu drugu "teoriju" o seksu koji revitalizira. Ne treba brkati lončiće. A li i dalje stoji tvoje pitanje ispod svega toga-jesmo li duhovniji kada ga izbjegavamo?
E, ni tu se ne može generalizirati. Nema pravila, jer ljudi su različiti. Znam ljude koji bi mogli apstinirati do Sudnjega dana, ali to ama baš nikakvog uticaja ne bi imalo na njihov duh. U najboljem slučaju bi došli do onog momenta nervoze i negativnosti i tu bi se zaustavili, i to bi bio najgori momenat po okolinu. A to je blagi moment.
Znam osobe koje su stale na neki put...koji zahtijeva od njih strogu apstinenciju. Evo konkretno(ovaj primjer će ti još nešto reći)
Mladić od 20-tak godina doživi "mističko preobraćenje", dakle konverziju. Bio je ortodoxni ateist i preko noći je postao ortodoxni hrišćanin.
Kada se to desilo? Promjene su počele kada je prvi put doživio Ljubav. Prva ozbiljna veza, sex prvi put i to je dovelo do nekakvih turbulencija. I on, i sada bivša mu cura, preobratili se. Oboje imaju duhovnika, počeli su se strogo pridržavati svih mogućih najrigoroznijih crkvenih pravila, molitva, post...znači počeli neku duhovnu praksu. Raskinuli vezu. I dalje oboje na tom istom putu. promijenili se jako puno. I dolazimo do momnta kad se on muči i grči sam sa sobom, kao riba na suhom. Jer svako pravilo koje slijedi izaziva otpor, preživljava znači teška iskušenja.
Najjače iskušenje, evo zadnjih dana, su mu žene. Ne bilo koja žena, nego neka tuka koja dobro izgleda, nema blage veze sa njim, i tako ga pali i žari (znaju se odavno, ali se nisu gledali)...evo sretnem ja njega prije neki dan, faca mu izbezumljena, oči zakrvavljene, pogled..ono crna mast iz očiju.
Pitam ga što je, a on kako je iskušavan gadno, ispriča mi sve ovo (evo ti dajem primjer za nekoga kome je potrebna ta vrsta iskušenja ne bi li se "pročistio") i ja znam, jer znam njega da njemu tako i na taj način mora biti. Za njega ta praksa ima smisla.
Ta vrsta iskušenja, na ovaj način se manifestuje, i prosvjetljujući moment će doći kada on uspije savladati iskušenje.

Drugi mladić, mojih godina (znači 25), doživio slične stvati, uskoro će se zamonašiti, i za njega važi apstinencija, ali ovakvi momenti ovakvih iskušenja mu ne dolaze na isti način.
Tjelesne strasti su mirnije, on će proći ovakve momente u iskušeništvu, ali će ih više izazivati totalnom apstinencijom od svijeta i raznim drugim "tehnikama" , znači prizivat će ih, i i za njega će to imati smisla. On apstinira već par godina, sam po sebi ima neki "dar", neki mir, zrači, duhovno je osvješteniji nego većina. I ide do kraja i bukvalno mora na taj način, i ja znam da će i on jednog dana postati duhovnik, istinski.
Uh, evo ti primjera za razmišljanje, umorih se...