Quote:
xanas kaže:
Daklem, drugi brak, moj muž tri sina iz prvog ( 20,19, 15,5 god.), a ja jednu kćer ( 15,5) iz prvog. Kćer živi sa nama, sinovi sa majkom. Sa dvojcom super odnos, sa srednjim nikakav, krcat je mržnje prema meni i mojoj kćeri. To je ukratko rezime našeg obiteljskog stanja.
U petak srednji sin mog muža, iz puke ljubomore, bjesa, ili ne znam već čega , na posve banalan povod, je na javnom mjestu, usred jednog kafića istukao moju kćer, pokušao je gušiti, prijeti da će je ubiti itd.
Ne moram ni reći koliko sam bjesna, i ljuta i povrijeđena. Recite mi vi, kako bi vi reagirali u toj situaciji?
Otac ima jedan jako benevolentan stav prema njemu, valjda po onoj što teže i problematičnije dijete, to ga roditelj više voli i pokriva. Kao načelno se slaže sa mnom, ali nisam baš sigurna da će nešto napraviti sa njim.
|
Nije u redu sto ju je fizicki napao i moras postaviti granice sto ako se to ponovi....i to moras raspraviti sa muzem...ti mora da si jako isfrustrirana svojim muzem i njegovim reakcijama...i njemu je isto tesko...ali slazem se, nije ni decko tako mali bez obzira na sve njegove razloge, znaju jako dobro kako manipulirati...
Meni se cini da njegov bijes tek pocinje kulminirati, i to malcenje cure je samo jedna od epizoda...iz svega se iscitava velika ljubomora, koju ne moze kontrolirati, povrijedjenost, emocionalni strah...osjecaj nemanja obitelji , bijes prema ocu zbog rastave i napustanje njega i majke i brace, pitanje je uopce kakva je taj odnos njega i oca i ima li ga uopce....u tim godinama kad su na ivici izmedju djeteta i odraslog covjeka...emocije nisu jos sazrele....imam dojam da on ne osjeca vas za obitelj uopce...vishe kao olicenje svega sto on nema...i ne moze podnjeti gledati sve vas sretne..njegovo samopuzdanje je samo povrsinsko...kad se zagrebe nema ga...to se vidi iz zadirkivanja, provociranja...zeli biti u centru..kao da zeli potvrdu da ga se voli bez obzira na to kakav je...
On sa 19 godina
tek pocinje rijesavati taj konflikt u sebi...nije lako izgubiti obitelj, pa je ponovno dobiti i prihvatiti...probajte razgovarati..ima tu i puno puno testiranja...ako ti je stalo, ako ne zelis odustati od njega i dici ruke....morati cete svi razgovarati..ili samo ti s njim..dapace, meni se cini da je zreo za posjet profesionalcu...on jednostavno ne zna izraziti i kanalizirati svu tu bol i osjecaj odbacenosti...to je uzasno frustrirajuce..
meni je jednom jedna cura(iste godine) rekla da ne zeli drugu mamu, niti sestru..ona vec ima bracu i sestre i mamu i tatu.i da ne zeli nista sa macehom, ona je njegova zena i onako je samo trpi...i da bi bila najsretnija da otac ode i ostavi tu zenu, pa makar i pod cijenu manipuliranja konfiktima.....neki put su stvari tako jednostavne da covjek ne moze povjerovati.....mozda ces jednostavno morati prihvatiti da vaseg odnosa nece biti.
I to je isto ok...pa ne moraju klinci voljeti pomajke i ocuhe, niti obrnuto..
drzi se
