[gotuslip]

Sazvasmo drugu manifestacijonu javnu pučku skupštinu za 6. t. mj. na Iličkom trgu. Zajamčismo furtimašima slobodu govora, ali se i organizovasmo protiv svake navale. Kad nije druge, sila mora se odbiti silom. Kiša je lijevala cijelo poslije podne, pa i u večer. Već prije sedam sati pod večer sakupi se hiljadu ljudi. Dodjoše radnici mokri, jer su radili cijeli dan na kiši, i stoje na kiši spremni na sve. Četa furtimaša s toljagašima stoji na strani, pripravna da nam silom razbije skupštinu. Nijesmo htjeli ni mogli, da toliki pokisli svijet stoji sat i više na kiši. To ne da čovještvo.

Pozdravismo mnoštvo svijeta i proglasismo rezoluciju, kojom skupština Slobodne Misli u ostalom odlučno osudjuje klerikalizam i traži od sabora, da poduzme inicijativu i akciju za zajamčen je slobode savjesti, za civilni brak, da se škola potpuno rastavi od crkve, a crkva od države. Čim smo se pojavili na govornici, furtimaši digoše galamu i stadoše nasrtati na naše ljude. Odbiše ih. Počeše pjevati i derati se. Sve nam to nije smetalo, jer je bilo podaleko od nas. Pao je s njihove strane prvi kamen. Groziše nam se prije gradjanskim ratom, noževima i revolverima. Slobodna misao stoji goloruka. Svijesna je sile svojih ideja. Zna, da se ljudi mogu ubiti, ali ideja nikada. Ona žive sve jačim životom, što se više napada. ... Da svijet ne strada na kiši, raspustismo skupštinu, da sazovemo drugu ...

Furtimaši uspisaše se po svojim novinama, da ih je opet bilo više, nego nas i da po drugi put razbiše skupštinu. Nema pogrde, koje ne baciše na nas. Sve to oni rade u slavu božju. Tako spašavaju vjeru, u koju nitko ne dira.
Dozvole za treću skupštinu nismo dobili. I to je za nas dobro. Naš glas čuti će narod, pa neka sudi. Mi se tomu sudu radujemo. Duševne verige padaju. Narod je na strani slobodne misli i duševno se oslobadja.


Branimo vjeru — od furtimaša!


Nema pogrda, što ih nisu furtimaši bacili na slobodoumne ljude. Psovka pada za psovkom, potvora za potvorom, izrugavanje za izrugavanjem, a nigdje dokaza, da naša nauka ne valja, nigdje duha, nego sama plitkost i prostota.

Viču, da smo protiv vjere, Boga i popova. Viču seljacima, da je vjera u opasnosti, ne bi li seljak, komu je vjera svetinja — ali nije rdjav pop — nahrupio u Zagreb i tukao se za njihovu premoć po zagrebačkim ulicama. Kaptol se tukao i krvavio s Gričem i Kaptolu je služio seljak kao rob, ali danas seljak misli slobodno, medju seljacima imamo slobodnih mislilaca, pa seljak ne će da se tuče za one, koji guše slobodnu misao i druge sloboštine.. Danas preporadja Slobodna misao, pa nestaje duševne tmine, a sove i šišmiši ne mogu da podnose svjetlo. Naš seljak ima vjere, ide u crkvu i daje za crkvu, ali pop uopće gubi u njegovim očima svaki ugled : a budu li popovi tako postupali, ne će seljak ni u crkvu. Ta već danas izlaze seljaci iz crkve, kad se pop uzpinje na propovjedaonicu, a vraćaju se kad stane misiti. Stoga neki popovi propovijedaju usred mise.

Nisu slobodni mislioci protiv vjere. Oni štuju svačiju vjeru i svačije uvjerenje. Oni ne diraju ni u vjeru najnižega divljaka na Polineskim otocima. Neka vjeruje u što tko hoće i može, ali neka štuje naše uvjerenje. Vjera je privatna stvar. Slobodan mislilac ne gleda na vjeru, njemu je jednako mio pravoslavni, izraelićanin, muhamedanac, budista itd., samo ako je u prvom redu čestit čovjek. Njemu je savršen čovjek više, nego ikoja konfesija. Tko tako ne misli, slobodno mu, mi ne ćemo ni tuliti niti se bacati kamenjem. Slobodni mislioci pače brane vjeru i njezinu slobodu i ne dopuštaju da ju klerikalci izrabljuju u svoje političke i druge sebične svrhe ; ne dopuštaju, da se pod krinkom vjere potištuje duh ljudski, da mu se ubija eneržija i polet. Mi tražimo rastavu crkve od države, jer će tako biti crkva slobodna. Mjesto da crkva vlada svojom moralnom snagom i onom ljubavi bližnjega, onom velikom dobrotom, kojom je vladao Isus Krist, njoj se hoće fizičke, državne sile ; hoće joj se svjetovne vlasti, hoće da bude država u državi, da drma kraljevima i carevima, da dijeli krune i žezla. A to mi ne damo. Pobjeda je naša, jer je jača fara od popa.


Mi da smo protiv Boga ? To je glupost. Badava ! Furtimaši misle, da je svijet tako glup, pa da će vjerovati u tu glupost i progoniti nas zvijerski. Apsurdum. Nema danas tako ograničena čovjeka osim ludjaka da bi se dizao protiv onoga, što je idejal nad idejalima, što je nešto neizmjerno, što najveći duh ljudski shvatiti potpuno ne može. Najveći engleski filozof Spencer, taj moderni Aristotel, kaže da kad bi se Bog mogao shvatiti Bog ne bi Bogom ni bio. Slobodni su mislioci moniste, a ovi uče. da je Bog u svakom atomu, svuda, da je odvijeka dovijeka. Da tko kaže. da je protiv sunca i da će ga srušiti s neba. svijet bi mu se smijao, ili bi ga žalio ; a što da misli o onima, koji viču u crkvama i ulicama, da smo mi protiv Boga ? !

Nisu slobodni mislioci protiv Boga, nisu bezbošci i bezvjerci, a li ne dadu da klerikalci trguju vjerom i Bogom. Da sam Isus dodje na svijet, on bi te nezasitne spekulante istjerao bičem iz hrama. Slobodni mislioci nisu u načelu ni protiv popova (ne mislim tim imenom vrijedjati ; to je lijepo narodno ime), nego hoćemo, da bude pop narodni službenik, a ne tudjinski i protiv svoga naroda. Isus nije došao na ovaj svijet, da gospoduje i vlada, nego da služi čovječanstvu. Pop neka vrši svoju dužnost i neka se natječe, da učini što više dobra, i neka se ne klanja zlatnomu teletu više nego Bogu. Njegovo Veličanstvo, naš kralj, reče neki dan Stadleru u Sarajevu i uputi ga, da goji vjeru, istinsko ćudoredje i ljubav prema bližnjemu. To je sankcija našega mišljenja. To je dužnost popa, a ne da sije razdor i mržnju, da progoni ljude i da se razbija na javnim skupštinama.


Mi poštujemo popove, koji to zaslužuju i priznajemo enima zasluge, koji ih imadu. Bilo bi nam žao, da učinimo komu krivo. Mi štujemo stare popove, jer su bili narodni ljudi. Štujemo Pavla Štosa, koji je pisao o poboljšanju svećeničkoga staleža ; štujemo Račkoga. Tkalčića, Pavlinovića i Buzolića koji je na prvoj našoj učiteljskoj skupštini g. 1871- hrabro vojevao, da se škola oslobodi od popovske vlasti i postavi na svoje noge. Štujemo Dvornika, koga je klerikalni Rim tako gurnuo, jer je branio naše svetinje : štujemo Kopernika radi njegovih velikih zasluga u znanosti : štujemo Husa. koji je volio umrijeti, nego da pogazi svoju savjest: štujemo Giordana Bruna, koga je klerikalizam spalio: štujemo Dimitr. Obradovića, koji je tako slobodoumno pisao. A kako da ne štujemo Strossmayera, koji je slobodno mislio i koga su furtimaši i na pogrebu vredjali ? !


Mi štujemo narodne bosanske fratre, koji su se srasli sa svojim narodom, a nisu nikakva kasta ; štujemo ih i branimo ih od Rima i Štadlera, i njegova progona. A kako da štujemo Štadlera, koji krsti turske rospije i pravi razdor medju Muslimanima i Hrvatima, i koji je hrvatstvu u Bosni više škodio, nego itko drugi ; kako da ga štujemo, kad je svečanu izjavu na katoličkom kongresu u Zagrebu i svečano opozvao, prem ga je Štrossmajer pozivao, da to ne čini,"jer da će do smrti dobro opskrbiti njega i sve njegove, ako ga Rim skine ; kako da ga štujemo ? ! Kako da štujemo Jeglića, koji je svoj crni klerikalizam ovjenčao poznatom crvenom brošurom ? ! O Mahniću p. k. i ne trebamo da govorimo.