Pogledaj jedan post
Old 06.11.2017., 09:27   #8861
Quote:
kamenjar1 kaže: Pogledaj post
Moram reći da sam pomalo i ponosan što sam promatrajući svoju okolinu došao sasvim neovisno do istih zaključaka kao i papa Franjo.
Uostalom problem oprosta tj. njegovo kupovanje bio je i jedan od glavnih razloga nastanka protestantizma.
Valjda bi svatko tko nije sasvim moralno otupio trebao biti u stanju vidjeti navedeno. Kada govorimo o duhu konzumerizma i sveopće komercijalizacije danas, ne bi trebalo zaboraviti koliki je bio intenzitet komercijalizacije trgovine oprostima pred više od 500 godina. Ovo je bio povod za Lutherovo istupanje, da.

Quote:
No dozvolit ću si da se, kao osoba koja bi po svojim stavovima bila najbliže današnjoj definiciji agnostika (možda preciznije skeptika), u potpunosti ne složim sa njim.
Jer stid često nije dovoljan. Kada je u pitanju vlastita komocija mnogi ljudi će učiniti nešto loše iako on postoji.
Stid, glas savjesti... ovisi hoćemo li se prepustiti komociji i ići linijom manjeg otpora ili ne. Izbor je na nama.

Quote:
Puno mi se više sviđa protestantski pristup gdje pokora mora biti vidljiva kroz naša buduća djela i nikakav svećenik ne odrješuje grijehe već to radi sam Isus Krist kada za to dođe vrijeme.
Odrješenje grijeha kao takvo (bez naknadnog izopačenja trgovinom), praksa je od početaka kršćanstva. Može se smatrati solidarnim nastojanjem vjernika članova zajednice za pomoć zabludjelom u grijeh. U slučaju teškog grijeha, isključivalo se iz zajednice.

Pristup protestanata mi je problematičan na svoj način. Prema doktrini, za njih su upravo dobra djela općenito nebitna za spas duše, bitna je samo vjera u Isusa. Sad neizbježno dolazimo do nauka o predestinaciji, odabranima i nepostojanju slobodne volje.
Nije mi to prihvatljivo.


Quote:
Ovo što se danas događa unutar Katoličke crkve u ovim krajevima (za druge zemlje ne znam) daje pravo mnogim ljudima, pa tako i nekim forumašima ovdje, da s nevjericom vrte glavom i postavljaju već izlizano, ali sasvim opravdano pitanje koliko zaista ima "pravih Katolika/vjernika".

Opet se tu dežurni branioci vjere mogu javiti sa onom o "nepoznavanju vjere", ali uvjeriti ljude sa određenim životnim iskustvom koji se trude razmišljati svojom glavom kako kroz život možeš ići nanoseći bol drugima i gledajući isključivo svoje interese, a pri tom sebe zvati vjernikom i poslije zaslužiti spasenje duše spada u nešto što je nemoguće prihvatiti. I za to neprihvaćanje nije potrebna pomoći raznih ideologija koje jesu neprijateljski raspoložene prema Crkvi i negiraju joj bilo kakve zasluge pri tom uzimajući iz povijesti i same religije samo ono što ide u korist takvim tvrdnjama.
Potpuno se slažem s tobom. Također, odnos crkvene i svjetovne vlasti u povijesti prolazio je kroz sve faze, potpune stopljenosti, nastojanja za dominacijom jedne nad drugom, te razdvajanja, više ili manje nasilnog.
I sve bi to trebalo biti poznato svakom tko se imalo zainteresira za povijest... metafore klatna, izraza "nemojte sa prljavom vodom izbaciti i dijete"...

Quote:
Ivan gundulić

"Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje."
U krajnjem, držim da se radi o problemu stopljenosti države sa društvom, igrama prijestolja, moći... pitanje je kako izaći iz tog kruga. Crkva kao institucija može oslabiti, postati nebitan faktor... a da se ne primaknemo niti za milimetar rješenju.

Quote:
Ja ne moram znati kako Crkva interno funkcionira, ali svaki dan gledam produkte tog djelovanje. Jedno je sigurno-ili su tu loši "profesori" jer nisu dobro prenijeli riječ Božju ili su loši "učenici" koji je nisu shvatili.
Ideja da se u školama propagira ideja o vjeri koja na ovakav način prašta grijehe nije mi prihvatljiva.
Ovaj način oprosta ima neke pretpostavke... moralno neupitnu vrijednost svećenstva, tj. "pastira" i odjeljenost od svjetovne vlasti. Postojali su neki društveni uvjeti, u nekim vremenima, prostorima i zajednicama, kada je ta pretpostavka bila uvelike ispunjena.
Danas baš i nije, ali ponavljam... želimo li zaista ozbiljno nastojati spriječiti "vjenčanje trona i oltara", morat ćemo vlastitu državu početi shvaćati na drugačiji način, ne kao alat za uspostavu moći klijentelističkih piramida, već kao servis i "produljenu ruku društva slobodnih građana".

U međuvremenu, što se vjeronauka u školi tiče, moj je stav kako ne treba odbaciti mogućnost da većina učenika uopće čuje nešto o potrebnim moralnim vrijednostima u društvu. Ako nekoga izrazito smeta što je to u formi (vrlo razvodnjene) vjerske poduke, ja ću ga rado podsjetiti na bivši sustav u kojem su "vrijednosti naše revolucije i NOB-a" bile širene kroz više (obaveznih !) školskih predmeta.
Svejedno, i u toj formi bile su na neki način promovirane i neke opće etičke vrijednosti nevezane za ideologiju. I o učitelju je ovisilo na što će staviti težište. Ovako bi trebali gledati i na vjeronauk, po meni.
cestar is offline  
Odgovori s citatom