Quote:
pećina kaže:
1. In any discussion of atheism (skepticism, etc.), the probability that someone will compare a vocal atheist to religious fundamentalists increases to one.
2. The person who makes this comparison will be considered to have lost the argument. |
Evo ti jedan Borin zakon; može i na engleski da zvuči autoritarnije:
1.In any discussion between a secularist and a religionist, the probability that secularist will apriori demand his epistemology to be the guideing principle of a discourse, at the expence of total exclusion of the religionist's, increases to one.
2. Discussion is thus terminated for no common ground exists. Dialogue is supplenented by insults, and can be taken outside to the parking lot, were in may continue with fists.
Quote:
pećina kaže:
Zašto ti upotrebljavaš riječ fundamentalno za ateizam kad znaš (valjda?) da takvo što je nemoguće jer ne postoje fundamentalne teze kojih se ekstremistički drže ateisti. Smatram da je jedini razlog konotacija ekstremizma koju si prilijepio zlobno (da, tako mislim) jer imaš prijezir prema ateizmu. Ono što ti ne shvaćaš je da govor za zdrav razum je cilj Dawkinsova djelovanja, borba za racionalno shvaćanje svijeta. Ako je tebi racionalno shvaćanje svijeta ekstremizam i vjera onda imaš širok koncept vjere koji je praktički besmislen.
|
"Zdrav razum" je retorička konstrukcija koja kreće od
fundamentalne pretpostavke da je Istina, prema kojoj čovjek orijentira svoj život, apsolutno racionalna. Dakle sve što je za čovjeka važno, mora biti svodivo u sklop logičkih konstrukcija utemeljenih ("fundiranih") u navedenoj pretpostavki - koja je zapravo filozofska pozicija Prosvjetiteljstva a ne empiričko iskustvo obrađeno racionalističkom analizom.
Militantni ateist strastveno prijanja uz ovu pretpostavku ne zbog njene samorazumljivosti nego iz etičkih razloga: on se, kao što si ti rekao za Dawkinsa - bori. On iz etičkih razloga ne smije relativizirati svoj spoznajni okvir i svaki glas koji dolazi iz vana njegove hermetične perspektive (pozivi na moguće stvarnosti koje prerastaju okvire racionalno dokazivih propozicija), nije glas obogaćenja nego glas sirena kome se treba oduprijeti - zavezati se, zaćepiti uši i ne okrećući se samo veslati naprijed.
Ista stvar je sa religijskim fudametalizmom. Njegov fundament, njegov temelj, nisu sveti tekstovi, već pretpostavka da je Božja objava apsolutno racionalna. Dakle nema interpretacije, nema dijaloga, nema dvojbe, nema promjene stavova - sve što ne poštuje okvire racionalnosti Objave, je glas sirena koji želi zavesti Božji narod. Zato, zatvori uši, budi vjeran i peri svoje.
Tu se militantni ateizam i religijski fundamenatlizam susreću; po isključivosti karaktera svojih "istina" i po radikalno negativnom stavu prema čovječanstvu: religijski fundamentalist drži da se cjeli svijet izvlači od odgovornosti spram Bogu jer odbija očiglednu racionalnu istinu njegove Objave, a militantni ateist drži da je cijeli (mahom religiozni) svijet kao takav mentalno zakržljao i opasan.
Militantni ateizam prezirem jer upropaštava ateiste koji mu se predaju, kao i njihove odnose prema ljudima i svijetu (i meni samom naravno), čineći od inteligentnih i perspektivnih ljudi iritantne verbalne zlostavljače, ili zatucale jednokanalne racionaliste.
Što se tiće religijskog fundamentalizma stvar je kompliciranija. Budući da sve religije nisu iste, tako nisu ni svi iskazi fundamentalističke religioznosti isti. Uvjetno ću reći ovako: vjerski fundamentalizam šteti religijsko poslanje na isti način kao što to čini i u slučaju militantnog ateizma; veliki dio tog pokreta (dakle, pokreta ne samih ljudi!) prezirem na isti način kao i ovaj ateistički.
Iznimka je kršćanski fundamentalizam, koji ne koketira sa nasiljem već se služi mehanizmima društvenog aktivizma. Iz vjerskih razloga njih se ne mogu i neću odreči, oni su dio mog životnog kruga i identiteta. Priznajem pak, da se ponekad sramim onoga što oni smatraju navještanjem uskrslog Isusa Krista svijetu.