[Keya]

Didi kaže:

Nijednom riječju nisam spomenula ozbiljnost niti smatram da je ozbiljnost suprotnost igri. Suprotno igri jest odgovornost za ono što radiš. Ako je sve samo igra i ako može biti ili ovako ili onako, to doduše uvelike oponaša život s njegovom nasumičnošću, ali ne pomaže puno u uklapanju u društvene tokove. A nisam govorila ni o djeci, nego o ljudima kojii su završili srednju školu i fakultet. U jednom se trenutku hoću-neću spavanje poslije ručka neminovno sukobljava s obaveznim svakodnevnim odlaskom na posao.

Uostalom, kad smo već kod tog primjera, i moju su generaciju tjerali poslije ručka na spavanje: naša se igra sastojala u tome da to ili izbjegnemo ili da umjesto spavanja radimo nešto drugo - pričamo, čitamo, no nitko ne može reći da na taj način nismo razvijali kreativnost.

I da, po mojem je mišljenju bolje doživljavati igru kao učenje ili mogućnost za učenje nego učenje kao igru.

totalno potpisujem