Quote:
tisi kaže:
normalno funkcioniranje ne mora ništa značiti.
mnogi nesretni ljudi normalno funkcioniraju, neki dok ne umru prirodnom smrću, neki se ipak raspadnu prije.
bitno je ono što osjećaš iznutra.
ti navodiš da si nesretna, nezadovoljna, neispunjena životom kojeg trenutno vodiš.
i kojeg iz objektivnih razloga ne možeš promijeniti.
ne znaš kako bi to nazvala, no na koncu nije ni bitno kako nazivamo stvari.
osjećaj je i dalje tu.
želiš li i dalje živjeti s njim ili želiš nešto s njim napraviti i olakšati si?
btw, plakanje koje se ne da zaustaviti rijetko ima veze s psihotičnim.
s PMSom već da  |
napisala sam da normalno i bez ikakvih poteškoča funkcioniram samo zato jer mi je nekoliko ljudi napisalo da bolujem od depresije. da stvarno bolujem od depresije, to baš i ne bi bilo moguće.
moje stanje nema veze sa depresijom, ja samo mrzim jedan određeni segment vlastitog života. možda je ''mrzim'' preteška riječ pa je zato uzburkala toliko emocija, ali ne znam kako se drukčije izraziti.
da, nesretna sam i nezadovoljna činjenicom da me život odveo ovdje gdje sam sad, možda sam još više nesretna i nezadovoljna time što znam da povratka nema, bar ne kad je to u pitanju.
ne bih rekla da sam neispunjena životom koji trenutno vodim, imam relativno sadržajan život, radim posao koji volim i dobro sam plaćena za to, zdravlje me služi prilično dobro i tako je više manje i sa svima u bližem krugu obitelji.
jedino, ali stvarno jedino što bih mijenjala u životu (da mogu, a znam da ne mogu) je to što nikad ne bih imala dijete. ponavljam, savršeno mi je jasno da to ne mogu promijeniti.
zar je to zaista toliko monstruozno?
i da, PMS definitivno ne pomaže