Quote:
Sigmund kaže:
Mislim da možemo.
Ne bi. Iz više razloga. Kao prvo, nema identiteta bez razlike. Identitet bilo čega je konstituiran razlikom toga nečega prema svemu ostalome. Kad bismo izbrisali sve razlike, dobili bismo bezlični i bezsadržajni apsolut u kojem su pomirene sve razlike i sve kontradikcije - neku vrstu filozofskog singulariteta ili intelektualne crne rupe. Ili kako kaže Hegel:
"Ako...se stvarnost uzme u svojoj određenosti, tada, budući da ona esencijalno sadrži moment negacije, ukupna suma svih stvarnosti postaje isto tako ukupna suma svih negacija, ukupna suma svih kontradikcija, neka vrsta prve apsolutne moći u kojoj je sve determinirano apsorbirano."
...ili, na drugom mjestu kaže jednostavnije da je tako shvaćeni apsolut "noć u kojoj su sve krave crne."
Drugim riječima, kontradikcije su nužne za postojanje kao takvo. Postojanje jest razlika. Razlikovanje je negiranje, a determiniranje (bez kojeg nema postojanja) je također negiranje. Svaki razvoj proizlazi iz kontradikcije, pa čak i kad bismo tvojim čarobnim štapićem izbrisali sve različitosti, ubrzo bi unutarnje i vanjske kontradikcije pokrenule razvoj i diferencijaciju zatečenog stanja, tj. stvaranje novih razlika. To se uočava svuda: od jedne biološke vrste nastaje više novih; od jednog jezika nataju novi jezici; od jednog naroda nastaju novi narodi; od jedne religije nastaju prvo razne sekte pa onda i nove religije; političke stranke se cijepaju u frakcije... itd, itd. Čak i među blizancima koji su genetski identični, postoje razlike. Erdmann bi to rekao ovako:
"The property of an object to enter into such eternal motion conditioned upon inner contradiction is its dialectical nature, and this eternal motion, itself, demanded by its essence, is its dialectic."
("Osobina objekta da ulazi u takvo stalno kretanje uvjetovano njegovim unutrašnjim kontradikcijama, jest njegova dijalektička narav, i to stalno kretanje, samo, koje zahtjeva njegova esencija, jest njegova dijalektika.")
Drugim riječima, diversifikacija konačnih stvari je stvar njihove unutarnje logičke nužnosti. Ili, kontradikcija je neodvojiva od definicije konačnog:
"Nešto, postavljeno sa svojim imanentnim limitom kao kontradikcija samog sebe putem koje je ono usmjereno i pogonjeno izvan i iznad sebe, jest konačno."
|
Dakle, iz ovog tvog proilzilazi da nikad nije moguće ostvariti neko jeidnstvo.Ja ne govorim o savršenom apsolutu, nego o određenom relativnom jedinstvu, gdje to jedinstvo neće ubijati ljudsku različitost.
Bez dobra ne bi mogli spoznati zlo i obranto, bez svjetlosti mrak itd.to je neosporno ali ja ovdje govorim više o društvenim razlikama, onim razlikama koje ne potiču od prirode i ne tiču se načelnih stvari, nego od svjesti samovjesnog bića ( u ovom slucaju čovjeka) i odnosima koji nastaju kroz laganu evoluciju.
Dakle, po tebi u tom društvenom smislu mi smo u jednom vrsti stalnog spiralnog kretanja, i tesko je postići uopšte neku vrstu jednistva, a i kada bi se postiglo, to je neprirodno stanje, jer je fazon u stalnom kretanju, pa makar ono dovodilo i do spuštanja društva na nižu ljestivcu od prethodne.Neophodni su i lopovi, i silovatelji, nephodni su ratovi, sukobi itd. jer je to prirodno stanje čovjeka?
Čak i da ljudi kroz dugi niz godina dodju do određene harmonije i neke vrste koletkivnog uma koji bi doveo do određene nirvane društva, bilo bi potrebno to razbiti jer bi ubilo čovjeka kao takvog psihički i pretvorilo ga u robota.Fazon je u vječnom putu a ne u konačnom cilju.
I da ne znam jesam li dobro razumio, ali po ovom boldanom ispada da je različitost i kontradikcija jedno te isto?Po čemu to?Ja i ti možemo biti različiti ali ne moramo biti kontradiktorni?Muškarac i žena su različiti ali nisu kontradkitorni?Svaka različitost ne mora nužno da dovede do kontradikcije odnosno sukoba koji se javlja, samo je pitanje kvaliteta te različitosti.