[addx]

Nesto bi dodao u nastavku na onu svoju pricu kad sam bio poslodavac: zamisli da imam zenu i djecu doma, i zaposlenike u firmi kao sto sam imao. Obitelj oce pare, zaposlenici oce pare, imaju i oni svoje obitelji, ja kao vlasnik dijelim tj. rasporedjujem pare. Sta uzeti u obzir? Koliko je tko zasluzio s obzirom na to sto smo radili za novce? Koliko tko dugo radi? Koliko kome treba? Tko ima kakvu situaciju doma? Kad negdje nekako i prerezem i rasporedim pare, nerijetko ce vecina ili cak svi biti nesretni ako nema fakat dosta para (a i onda ce se vremenom naci neki razlog zasto bi se netko osjecao zakinut) a ja cu se osjecati kao izvor te nesrece jer sam svakom pojedinacno kriv sto mu nisam dao vise, i to ce me maksimalno psiholoski jebat u glavu, jesam li pravedno raspodijelio? Jesam li eticno raspodijelio? To je prokletstvo "preempatije", vrlo lako moguce i uzrok introvertiranja. Prempatija ima prevelike "demands" od drugih, od cega introvert bjezi. (bijeg od drustva kojeg percipiras da nisi u stanju zadovoljiti a osjecas poriv da ga zadovoljis da svi budu sretni jer nisi u stanju trpit njihovu nesrecu)
Inace mene osobno nerviraju sve osobe koje jako afektiraju dok se izrazavaju jer vec to samo po sebi napada empatijske sklopove da bi im reflektirao nazad to emocionalno prenemaganje. Cak i obicna komunikacija se prenemagujucom samozivom osobom zna biti umarajuca kroz te empatske sklopove, ovisno o raspolozenju.