|
Pa evo. Bilo je oko 10 sati ujutro, na Laništu, u birtiji ispred Plodina, pio sam kavu nakon kupovine i u jednom trenutku prišao mi je starac i zamolio me imam li za poziv, da bi on samo da mu naručim taksi. Mobitel nažalost nisam ponio i tako sam mu rekao, i on je imao neki tužan pogled u očima i zahvalio se i okrenuo, te pošao prem stolu gdje je sjedio nekakav čovjek. Ne znam zašto, ali jednostavno nisam htio dopustiti starcu da žica okolo, ustao sam se i ponudio mu prijevoz do kuće. Pristao je. Stavio sam njegove stvari u svoj auto i iako je bilo u sasvim suprotnom smjeru od onoga u kojem sam trebao ići, a to je doma, odvezao sam ga u Botinec. On mi je za vrijeme vožnje pričao o svojim unucima i zanatu, i kada smo stigli, ispred kuće mi je ponudio 100 kuna za vožnju, što sam kategorički odbio. Imao sam ojećaj nelagode jedno vrijeme, jer mislio sam da je njemu iz nekog razloga nelagodno bilo, ali, jako mi je drago što mu nisam dopustio da još nekoga žica poziv. Dakle, ovaj čovjek je bio potpuno nepoznat.
|