[samting]

Cherie kaže:

Ne znam kako si doveo u vezu rad na sebi sa NEODLAGANJEM. Neodlaganjem čega ....?

Čovjek voli da misli da posvećuje vrijeme određenim stvarima, time i radu na sebi u jednoj zavidnoj razini dok istina bude totalno oprečna. I onda imamo karikirano sa jedne strane želju pojedinca da izgradi svemirski brod koji putuje brzinom svjetlosti, a sa druge strane njegov tempo rada/nastojanja koji kaže da će to uraditi tom brzinom otprilike za pet do deset tisuća života umjesto u ovom jednom.

Moja ideja u ovoj prepisci je bila je da rad na sebi ne dovodi do samospoznaje. Ti kao argument kažeš da si govorio o ispunjenju. Ne znam di si govorio o ispunjenju, ali znam da si govorio o radu na sebi koji će te promjeniti tako da ćeš mrvicu učiniti svijet boljim. Koje ispunjenje sada?

To je prvo šta i jesam komentirao: Ako netko osjeća bol, a ti mu pomogneš učinio si nepovratnu korist i više ništa to ne može promijeniti, jednom djeliću postojanja je udaren vječni pečat koji je nastao kroz tebe. Da je jedno takvo djelo samo mrvica, svakako, čak i manje od mrvice. No živjeti treba gledajući u dva smjera, brinući se istovremeno i o sada i o sutra. Ispunjenje ili svrha nije sadržana u mrvicama ili u propasti civilizacije, već u tome dali si činio koliko si mogao.

Koje ispunjenje sada?U mrvici? Di ćeš naći potvrdu za svoju mrvicu? Kako znaš da ti se tvoja mrvica ne priviđa? Čime te tvoja možebitno zamišljena i time nepostojeća mrvica ispunila .... i tako ....

Vrlo je jednostavno. Ako nečije tijelo umire od gladi, a ti to spriječiš nema tu puno prostora relativiziranju i sličnom. Ili ako primjerice skočiš u rijeku i spasiš dijete koje se utapa savršeno je jasno da si učinio stvar koja je u skladu sa zakonom, u skladu sa životom. Relativiziranje ga udaljuje od činjenja.

Ne razumim ništa ..... svaki dio mene koji sam spoznala da jesam se mora relaksirati i onda će mi relaksacija biti datost???? Nužnost? I neće biti drugdje ..... jer nemam problema?

Aj recimo da si u ovim konfuznim rečenicama htio reći da treba biti potpuno relaksiran i nemati problema s ničim i tako izbjeći razmišljanje o budućnosti.

Mislim da sam negdje pročitao da naginješ advaiti. Krivo zapamćeno ili ne, žeim reći da u momentima kada čovjek shvaća da je jedno sa svime, treba shvatiti i da je bol drugoga ista kao i bol njegova dijeteta ili njega samoga. I takav čovjek ne može da ne posveti svoj život ičemu drugome osim točno određenim stvarima. Ako ti gori kuća zajedno sa familijom nejdeš si još malo prileći.

Je li to nešto eksperimentiraš sa tantrom možda?

Ne. Žao mi je ako ne budem dovoljno jasan, zasigurno pogoduje tome i pisanje sa vremenskim odmakom.