|
Grozno.
Ne znam koliko te tjese iskutva drugih u slicinim situacijama... to je valjda onaj "nisam jedini" sindrom. Ja isto imam jednu (doduse, ne ubitacnu), ali zeznutu boljku pa imam faze kad brbljam sa "supatnicima" i kad ne zelim cuti ni za sta...
S druge strane... kad lijecenje postane statistika, onda se mozes jedino nadati da ces ti ili taj netko jako blizak, biti u onoj skupini koja ju popravlja... moja baka je prije 15-ak godina oboljela od raka maternice i jajnika, prognoze su joj bile 6 mjeseci, nakon operacije koja joj je trebala produziti zivot jos par mjeseci je dobila upalu pluca i napad zuci i morala je hitno na operaciju na koji zbog prethodne nije smjela, no zbog tezine stanja je morala... po statistikama je trebala umrijeti na stolu ili maximalno pola godine kasnije...
No nadzivjela je vec i doktora koji ju je operirao.
Probaj nabaviti knjigu dr. Breussa "Totalna terapija".
Njoj je pomogla da se oporavi.
|