Pokušat ću ponešto napisati o sebi pa ko osjeti nešto neka se javi (i ne čeka dugo).
Volio bih duboku povezanost u mislima, djelima i osjećajima. Ponekad previše ega za potpuno drugo i treće dok ne skužim što se događa i ne vratim se, kako to zovem, “u osjećaj”.
Sklonost riječima i njihovim kombinacijama, nekad je bila prisutna jaka pjesnička slika, danas je sve pjesništvo, npr. forum. Radost u izražavanju. Volio bih pisati i dulje i kraće forme, ali nažalost teško nalazim snage.
Čini se da sam podložan stvaranju jakih slika, objektizacija npr. o djevojkama (npr kako je napravljeno u filmu breza), kad sam to skužio radio sam na rušenju objektizacija, te sam se dosta njih oslobodio. Na sreću, istodobno sam i u drugoj krajnosti, realnom osjećaju i gledanju pa mi nije bilo strano rušiti ih. Česte su takve naizgled oprečne krajnosti u meni.
Dosta sam opsesivan oko gledanja što je “iza” nečega, kako su stvari posložene.
Nesnalaženje u društvima, uglavnom se ne nađem s nikim.
Volim biti očaran životom. Volim trenutke.
Volim gledati zalazak i izlazak Sunca, promjenu boja u oblacima.
Volim povijest, pjesme, često osjećam opsesivnost za te stvari u pogledu komunikacije s ljudima iako se ona rijetko ispolji jer mi se učini da ih ne zanimaju opsesivno.
Kvizoman.
Sklonost patetici pa i najjeftinijoj tipa filma Đuka Begović.
Nelagodno mi je pričati o ljudima i onome što rade kad nisu prisutni, osobito ako nemam puno povjerenje u sugovornika. Live and let live.
Prošao sam kroz težak OKP čije posljedice osjećam emocionalno i danas.
Prošao sam kroz derealizacije i depersonalizacije, čak ih i poticao jer sam istraživao svijest i postojanje. Nisu ugodne, ali koristile su mi u rješavanju OKPa.
Zanimanje za neuroznanost, matematiku, što nisam nikad istraživao (jedino osjete u meni vezane uz to kad bih eventualno istraživao), filozofski pristup (neodgovarajući)
Bujanje raznih osjeta u meni, palimpsest misli, osjećaja, sjećanja, vanjskih podražaja. Dosta osjetljiv na vanjske fizičke podražaje, npr. jesen, budi specifičan osjet u meni.
Volio bih živjeti na Kanarima (ne bježim od Haga bez brige
) jer je stalno toplo i sunčano, imaš osjećaj da si stalno na godišnjem poslijepodne.
Nekad sam radost izražavao kroz suze, npr znao sam plakati jer smo živi.
Eto, bit će dovoljno. Oglas je trajno aktivan, možda neću odmah odgovoriti jer nisam stalno na forumu.