kaići i ino brodovlje su priča za sebe, ali pješčane plaže ...
...predvečerje kada moja omiljena plaža postepeno pusti (ljudi se pakiraju za doma) s dragim idem do dubine gdje on može klečati na pjeskovitom dnu, a morska površina nas reže negdje u pola prsiju. Prisustvo nekolicine ljudi na obali podiže ti uzbuđenje, ali dovoljno su daleko da jedino mogu vidjeti zaljubljeni par kako se ljube.
Ja mu sjedim u krilu obujmljujući nogama njegov struk.
Pogled iz uvale je pogled prema pučini, otvorenom moru ... nigdje ničega sve tamo do Italije (koja se ne vidi, ali ja znam daje ona 70-ak milja dalje).
Također je dobro: on sve isto kao i prije, a ja mu okrenuta leđima, izvijena (guza i prsa vani), noge ispred mene - skupljene. Moje rukama oslonjene na njegova bedra, a njegove oko mog struka ... pa i kat iznad i kat ispod.
Uglavnom su mi iskustva s te plaže najbolja, premda je bilo i nekih ranijih iskustava na manje lijepim mjestima, koja su tehnički bila veća fora, ali feeling nije bio ni upola kao prethodno opisano.
Eto!