ovo ljeto sam bila na jednom udaljenom otoku koji ima osnovnu školu (niže razrede), u njoj je jedno dijete. Ustvari je to jedino dijete na cijelom otoku, sad je 4-ti razred. On, učiteljica i ribe. Grozno. Dijete je totalno asocijalno, jednostavno ne zna kako se ponašati u društvu sa djecom kojih je preko ljeta pun otok. Mali je jako inteligentan, zna prepoznat svaku ribu, lovi hobe i lignje, zna svaku valu i svaku travku. Ali družit se sa djetetom, igrat nešto, kukala, lovice....jok.
Ne znam...mislim da ne bi nikad svoje (zdravo) dijete ostavila doma na školovanju. Uskratila bi mu one dragocjene trenutke sa gomilom djece u razredu, sprdanja, šala, igranje nogometa na odmoru, izleta, prijateljstava, školskih simpatija, pa dolazak doma, bacanje torbe, brzinsko hranjenje jer mora s dečkima iz razreda hitno na igralište......bezbrižno djetinjstvo je najlijepši dio života
