[amary]

Što se izlazaka po mraku tiče i dok nije bilo javne rasvjete to je stvar odgoja.
mene je moja majka,a onda kad nje više nije bilo(ostala sam kao dijete bez oba roditelja),baka uvijek vodila sa sobom i noću i danju,te mi je uvijek govorila:
Boj se zločestih ljudi i bijesnih pasa.
Odrasla sam na selu,ali kad poznaješ teren,možeš se kretati u bilo koje noćno doba,jer su ti poznati svi normalni zvukovi,te abnormalne odmah razlikuješ.
Nikad se nisam bojala kretati sama noću i u mraku i po neosvjetljenim mjestima,pa ni dan danas.
Od OŠ do moje kuće bilo je nekih 2,5 km,te sam samo jednom doživjela neugodnost u večernjim satima,na pustom dijelu između dva naselja,kad je neki kreten mislio da može samo tako napasti samu djevojku(8 razred)ali to je završilo tako da je kreten dobio kamenčugom po glavi(taj dio ceste još nije bio asfaltiran,pa je kamenje zgodno bilo priručno)te je bio toliko šokiran da je pobjegao preko polja....ali sam ga ipak prepoznala,a drugi dan je moj djed,koji je inaće bio poznat kao opak čovjek posjetio i njega i njegove roditelje,te mi više nikad nije stao na put...