Pogledaj jedan post
Old 31.01.2011., 15:56   #3
Osnovna škola, 8 razred, mali maturalac na nekom otoku. U tog tipa sam bila zaljubljena pune četiri godine. Moja povučenost je uveliko pridonijela bujnosti mašte, utoliko da kad bi se ta moja simpatija približila bilo kojoj ženskoj iz razreda, ja bi sebi umislila da razgovaraju baš o meni i da se on kod njih raspituje za mene.

Mali maturalac, obukla sam bijelu košulju sa ogromnim ćipkastim volanom i mozzart rukavima. Košulja moje rodice koju sam posudila za Krizmu.
Suknja je bila plis, stajala je, nije spadala.Crna, koliko se sjećam.

Tu večer se moralo nešto desiti, jer već iduće godine svatko od nas upisat će srednju školu i razlaz je bio neminovan.
Polumrak, diskač, pleše se pije se, tražim ga pogledom, nema ga. Odlazim do šanka, nema ga, idem do garderobe, nema ga.Lagano mi sve prestaje imati smisla, ni kokta više nije kokta, osjećam tuđe smradove, dim me guši.
U toj gužvi neko me hvata za nadlakticu i ja se okrećem. Nasuprot mene stoji sestra(koja je išla sa mnom u isti razred) i plače, grca se u suzama.Pitam je šta ti je ?

Taaaaaaaaaaaaaaaa,traaaaaaaaaaaaalaaaaaaaaaallllla aaaaaaaaaaaalalalaaaaaaaaaaalalallllaaaaalllllllll laaaaaaaaaaaaaaaalaaaaaaaaaaaaaaaaaalllllalalalala .

Njegovo objašnjenje zašto je izabrao nju a ne mene je taj što sam ja viša od njega.

A tvoje žute pjege pederčino:2up:, to što si me milion puta zbog aparatića u zubima prskao po licu dok si pričao.

Ljubav su centrimetri a ne srce, hvala ti što si me podučio životu u najranijoj dobi.
stvarna-mishka is offline