[happymom5]

hmmm. U mojem slučaju
Ja odlazim nakon xy svađa, pokušaja mirnog razilaženja, prijetnji smrću tučnjava...zvala sam i sos telefon, i rodbinu- mništa mi nije bilo izvedivo a rodbine se nije htjela mješati.
Odlazimo u drugo mjesto, odmah se javljam Czss i policiji, i počinje tiranija.. traže me svi i posvuda,policija, odvjetnica( njegova), šalje mi czss na uvid svaki dan, novinari rade reportaže.
Odmah je sazvano prvo ročište na privremenoj mjeri i sutkinja predlaže da odmah dovedem djecu.Suprug se bacao po podu u suzama, naricao i vikao.
POlicija je podnijela prijavu za prijetnje i kad je bio pozvan na razgovor, on je priznao sve radnje, kao i da me "znao klepnuti".. Prijedlog za provođenje kaznenog progona je odbačen kao neutemeljen.U objašnjenju stoji kako me nije imao namjeru ustrašiti.
Dogovor opko susreta pada na svku drugu subotu, u prostorima Czss tu, gdje sam ja kojih 80 km od njega.
PO dva sata, uz nadzor socijalne radnice i zaštitara.
Dolazio je puna tri i pol mjeseca- nakon toga jednom. Sad je godina i po kako nije došao.Usprkos svemu, meni se i dalje određuje nadzor nad roditeljskom skrbi preko kojeg jedino mogu naplatiti nadzor nad susretima( centar od države) iako se isti ne održavaju.
Nikad nije nazvao, čak je na centru rekao kako će donijeti mobitel za djecu da ih može dobiti nesmetano( kao ja bi smetala)i nikad nije donio.
reportažu na tv-u su stoički poricali i on i njegova odvjetnica, da s time nemaju nikakve veze,. ada bi ista bila emitirana samo dva dana kasnije.
On ostaje živjeti u našoj kući, ja plačam kredit, gomila se dug.O uzdržavanju se uopće ne osjećam dužna više govoriti nakon svega.
Tužio me i za osporavanje očinstva i izgubio, tužiome za kuću, naravno dobio pola, a kredit još uvijek stoji u nerješenim predmetima.
Ne znam, polako gubim volju i nadu. Nemam pravomoćni razvodniti osjećaj da će uskoro biti takav.
Istom, ja sa novim partnerom imam dijete koje je činjenično rođeno- u braku s bivšim jer isti nije pravomoćno razveden. Dijete se piše na bivšeg supruga, ja i dijete tužimo oba jer drugačije ne može. Utvrdi se očinstvo i movo prezime, da bi juče, nakon gotovo godinu dana u poreznoj upravi vidjela opet staru priču- dijete još uvijek zavedeno na ex.
Da ne duljim, što bi za mene bilo ok?
Da nazove i pita kako su djeca, da ja, kad djeca pitaju mogu odvesti ih tati a on kad poželi doći vidjeti ih.
Ne, ne mora plačati uzdržavanje, neka im kupi jedan mjesec cipele drugi majice ili igračke. Neka plati vrtić il neka im kupi kakve slatkiše. Da mu mogu reći, dijete je bolesno, i da ga dijete može nazvati ireći-dobila sam pet!
Ne znam, umeni se još danas mješaju emocije i ja to ne skrivam, ponekad mi kipi u meni.
Neki dan smo radili obiteljsko stablo za vrtić, predškola- mama , napiše mene, tata, napiše mog sadašnjeg. Ja oipet, poko zna kojip uta, skupa s mojim partnerom objašnjavam tko je ko unašoj obitelji, ali malena kaže- pa no, al sve kaj bi tata trebao raditi radi Kiki- i napiše njega pod tatu. i kako da onda pravom ocu nešto ne zamjerim?
bez imalo savjesti je nastavio živjeti kao da ništa nije biloi, na grbači mene i naše djece.