1)
oni koji grade racunaju na rast.
oni koji prodaju i preprodaju vjeruju da ce se rast nastaviti.
oni koji kupuju, nadaju se da ce pasti ili barem stagnirati.
oni koji su nedavno kupili (jer je sramota biti podstanar) ocekuju da ce cijene barem ostati iste.
2) ovisno o tome sa kojim ciljem i cijim novcem kupujes
ako imas novca i treba ti stan, kupi ga (ak nadjes onaj koji ti se svidja)
ako imas novaca, a ne treba ti stan - razmisli dal se visak novca moze uloziti u nesto pametnije od kokosinjca na tresnjevci, blatnog lukzusa pod sljemenom ili friskog zraka na zbetoniranom Jarunu....
ako nemas novaca, a treba ti stan jednom u zivotu- ja mislim da kamate banci plus preplaceni kvadrati su bacen novac (trenutno), cini mi se da je stednja i investiranje (u dionice, fondove, sebe) puno isplatljivije. Pogotovo, ne isplati se kupiti novogradnju u nacrtima....oglasnici su vec sad puni "povoljnih" prilika sagradjene, etazirane novogradnje, po cijeni koja je bila i kada se gradilo. Za sada se radi najcesce o vecim stanovima, no vjerujem da ce kad se ljudi opamete to biti slucaj i sa neprodanim manjim....
3) Glede psihoze kupovanja, to je cini mi se proslo. Nekoc si imala ljude koji su cijeli iznos stana placali kreditom, danas je to gotovo nemoguce jer za iznos koji ljudi legalno mogu dignut ne mozes kupiti gotovo nista.
cijene i dalje rastu, no raste i broj ljudi koji stede te samim time vise cijene SVOJ novac i nece vise kupit bilo kaj.
Vjerujem da ce (ukoliko ce biti zainteresiranih) onim kvalitetnim stanovima porast cijena (ili ostat ista) dok ce fuseraju, raznim "vilama" itekako past cijena te ce novopeceni investitori moliti ljude da prodaju samo da se "pokriju"...