Quote:
Verdadera kaže:
Rekoh jednako tako da je kompromis ono o čemu ne razmišljaš nego se događa. Pa tako i prihvaćanje partnerovih mana. Prihvaćanje mana je svjesna odluka a iza kulisa svjesnosti dolazi do praktične primjene u odnosu. Primjer- ako je on pretjerano tvrdoglav, popuštanje njegovoj tvrdoglavosti je kompromis jer će "sutra" on popustiti mojoj. Između ostalog, zato se i ustupi kompromis, kao nesvjesna (ponekad za neke i svjesna ali to već odlazi u proračunatost) provjera spremnosti druge strane.
|
meni je ovo pogrešno. jer imam feeling da kod takvih aranžmana kad tad će doći do : ide mi na kurac tvoja tvrdoglavost i moje konstatno popuštanje istoj !1!!!11
jer možda je on više tvrdoglav od nje, pa to zahtjeva da ona popusti više puta. i onda nakon xy godina počne pucanje, predbacivanje, zamjeranje..
osobno nisam prihvatila mane svog partnera. nego sam ih zavoljela. možda to dođe s godinama, ne znam, al znam da ga sutra odjednom nestane u velikoj mjeri falile bi mi baš te "mane" koje ga čine meni posebnim.
Quote:
Verdadera kaže:
Ono što želim reći je da će se njegova mana prije ili kasnije dotaknuti mojih. Tada nastupa kompromis da bismo ostvarili sklad. Dobro "uigran" par o tome ne razmišlja-samo djeluje.
Ovi sitni kompromisi koje spominješ bih nazvala zajedničkom organizacijom. Odmah da se ogradim- vjera (nisam vjernica), želja za imanjem/nemanjem djece, odnos s obitelji koja postoji izvan odnosa- tu nema kompromisa.
Pitala bih te koje su to bitne stvari koje čine odnos međutim mislim da smo dobrano off-topic  |
pa upravo ove koje si nabrojala
plus dodala bi ciljevi i želje za budućnost.
iliti ako on gleda lijevo, a ja desno, kompromis da gledamo u sredinu je loš i neće usrećiti ni mene ni njega.