Pogledaj jedan post
Old 25.02.2012., 10:28   #13
Quote:
lataejio kaže: Pogledaj post
S obzirom da se gluparije koje su pobijene na temi o Tuđmanu sada plasiraju na ovoj temi, moram podsjetiti na neke činjenice.
Posebno ističem:

Mirnodopski vojni invalid je osoba koja je u miru, bez svoje krivnje, ranjena, povrijeđena ili ozlijeđena, pa je zbog toga njezin organizam oštećen za najmanje 20% i to:
4. kao vojna osoba u obavljanju obvezne vojne službe u Jugoslavenskoj narodnoj armiji u koju ju je uputio nadležni organ Republike Hrvatske ili u svezi s tom službom, osim ako joj je organizam oštećen neposrednim aktivnim sudjelovanjem u oružanim akcijama protiv Republike Hrvatske. Ne smatra se da su neprijateljski djelovali protiv Republike Hrvatske oni hrvatski državljani koji su kao vojni obveznici upućeni na bojište u sastavu bivše JNA protiv vlastite volje i bez mogućnosti da budu otpušteni ili da pobjegnu iz te vojske

Drago mi je da si prekopirao ovu sramotu.

Još jedanput ću ti podebljati masnim slovima sramotu tvojih hadezeovskih krojača zakona kojima čini mi se i sam nažalost pripadaš i njihov si slijepi glasnogovornik i uporno od mene pokušavaš napraviti maloumnika i lažljivca što definitivno nisam.

Još jedanput,hvala ti od srca za 2 kila bresaka invalidnine mjesečno i dalje nikakva prava,poderao sam to rješenje tvom HDZ fiškalu prije puno godina i bacio mu u glavu.

Ohohooo pa kako ti se to omaklo da ne napišeš ljudima koliko primaju mirnodopski (???) vojni (???) invalidi i da li imaju bar povlašteno liječenje zbog države za koju su ostavili zdravlje.

Volio bih da ti se javi ovaj dečko pa da njemu prodaješ hadezeovsku maglu o stajanju u red i zakonskoj obradi pa i o tome da nije žrtvovan da bi ti danas u udobnoj fotelji iskrivljavao povijest:
.................................................. .................................................. .................................................
COPY/PASTE 940nw :

Pozdrav svima!
Hvala vam što ste otvorili ovako tešku temu. Slažem se sa komentarom da su hrvatski ročnici na odsluženju u jna za vrijeme rata najveće žrtve na ovim prostorima jer sam i ja jedan od njih.Taman kad sam trebao početi živjeti i raditi poslije škole stigao mi je poziv u jna u rujnu 1990.Nisam se uopće odazvao pa mi je došao novi poziv u prosincu 1990. uz prijetnju privođenja i zatvaranja.Kad sam se obratio za pomoć u tadašnjem uredu za obranu (gdje su mahom radili hrvati) rekli su mi da smo mi zadnja generacija Hrvata koja mora ići na odsluženje vojnog roka po tadašnjoj jugi i da mi uopće ne može pomoći.Taj isti lik koji me je poslao u jna radio je na istom ili sličnom mjestu i za vrijeme rata.
Dopao me Beograd jna- vojna policija i otišao sam jer je tada bilo mirno stanje i nije bilo nekih većih naznaka o ratu. Međutim desilo se što se desilo u Hrvatskoj je izbio rat i možete samo zamisliti kako je bilo nama Hrvatima (u vojarni nas je bilo tristotinjak). Ja se nisam mogao pomiriti sa time da idem rušiti Vukovar i ostale hrv. gradove i sa svojim kolegom sam se odlučio za bijeg preko žice negdje u kolovozu 1991.god. što je tada bilo jako opasno ali nismo razmišljali o tome, već samo da se rješimo četnika i rezervista koji su počeli tada pristizati u vojarnu.
U bijegu smo uhvaćeni na granici sa Crnom gorom i Hrvatskom. Crnogorska policija nas je uhitila i predala u vojarnu Kumbor. Tada su počela maltretiranja, batinanja psihofizička zlostavljanja, dok nisu po nas i još desetak došli iz vojne policije iz Beograda.Dok sam bio u Kumboru nisu nam dali ništa jesti ni piti nekoliko dana, nisu nam dozvoljavali da vršimo nuždu, ono malo sto bi dobili hrane sve bi nam ispljucali sa izbljuvcima tako da ništa nisam htio jesti, a koga bi pustili da vrši nuždu dobio bi masne batine. No glavnina torture je bila kad su mene i kolegu dovezli natrag u vojarnu u Beograd odakle smo pobjegli. Odmah su nam spremili "odbor za doček" špalir vojnih policajaca i četnika koji su nas mlatili čime su stigli.Tu se tada oformio vojni zatvor (čitaj logor) za Hrvate koji su uhvaćeni u bijegu ili su im bili sumnjivi, a ostale Hrvate koji su odbili ići na Vukovar zatvorili su u 3 spavaonice izolirano od nas.U tom logoru bilo nas je tridesetak "najokorjelih ustaša".Upravitelj logora bio je "hrvat" IGOR JURIĆ iz Bosanskog ili Slavonskog BRODA.
Ovaj izrod je zajedno sa rezervistima i četnicima prednjačio u batinanju i psihičkom i fizičkom maltretiranju nas " ustaša".
Sjećam se bio je gadan i neki HASANBAŠIĆ MENSUD, taj nas je mlatio uz narodnjake pa smo morali i pjevati dok su vadili dušu iz nas.Hrane je bilo malo ili ništa jer su vršili nuždu u nju pa nam se gadilo.Bili smo pravi logoraši, po danu smo morali sve što radimo raditi pod štopericom pa ako ne uspiješ slijede batine,ako moraš ići na wc jedva su čekali dvije minute za veliku nuždu dvadeset sekundi za malu a onda batine.Jednom su nas ukrcali u kamion nas desetak i sa automatskim puškama nas odvezli zavezanih očiju u neku šumu i vodnik Jurić nam je rekao da nas vode na strijeljanje. Hvala bogu od toga nije bilo ništa ali možete misliti kako nam je bilo pozdravili smo se sa životima.Noći su nam bile najgore morali bi u stavu mirno čekati jutro i razmišljati o svojim" pogreškama" uz stalne posjete rezervista i pijanih četnika koji su dolazili sa bojišta u Vukovaru istresti svoje neuspjehe tada po nama.
Negdje u listopadu 1991. god. vodnik Jurić(koji se grebao za veći čin u jna ) nam je organizirao lažno suđenje navodno da sam ja i nas još petorica pripremali izvršiti atentat na nekog generala jna. Taj dan nam je bio najgori, ulazili bi jedan za drugim svakih sat vremena koliko bi trajalo ispitivanje.Iz te prostorije bi se čuli jauci, krika i zapomaganje uz narodnu muziku pravi pakao svi bi izlazili krvavi i puni plavih modrica. Svih su nas natjerali da napišemo lažne izjave o sudjelovanju u pripremanju atentata što smo morali napraviti uz prijetnje smrću.Od tog momenta tretman u logoru prema nama bio je još gori.Jednog dana na prozivci mi je ozbiljno pozlilo i pao sam u nesvijest od iscrljepnosti i jada a vodnik Jurić Igor me nastavio tući misleći da se foliram(sto su mi poslije rekli zatvorenici).Tek kad je vidio da je situacija ozbiljna i da mi ide pjena na usta odvezli su me u bolnicu VMA u Beogradu. Morao je to napraviti jer se najavljivala posjeta Crvenog križa.
Kad sam se probudio u bolnici odmah sam primijetio jednog vojnog policajca sa automatom koji me čuvao.Tu su se prema meni ponašali donekle korektno iako su ubrizgavali u mene putem inekcija sve i svašta. U toj bolnici ostao sam desetak dana pored mene je ležao bradata spodoba koja je pričala da je negdje u slavoniji automatom pokosio cijelu jednu hrvatsku obitelj.Dok sam ja ovo sve proživljavao moja sira obitelj se zauzela da me izbavi iz ovog pakla.
Navodno je jedan srpski general jna urigirao da me se pusti na slobodu kao privremeno nesposobnog za služenje u jna sto sam zapravo i bio. Otac je došao po mene i pušten sam negdje u prosincu 1991. god.Kući sam došao 35 kg lakši. I dan danas ne mogu živjeti bez tableta jer imam ozbiljnu psihosomatsku bolest vezanu uz dane provedene u tom kazamatu.
.................................................. .................................................. .................................................

U MIRU???

Zadnje uređivanje prodoabc : 25.02.2012. at 10:49.
prodoabc is offline  
Odgovori s citatom