|
Evo, nažalost, i ja se pojavljujem na ovoj temi, iako sam se nadala da neću morati.
Jučer su mi na hematologiji rekli da mi djed ima zloćudni limfom. Rekli su koji, ali sam jednostavno zaboravila točan naziv (nisam prije čula za njega).
Inače pati od trombocitopenije, megaloblastične anemije i hipogamaglobulinemije. Sve te dijagnoze je dobio nakon što je greškom liječen od TBC-a za kojeg se na kraju ispostavilo da ga nema, već da ima jednu vrstu žarišta na plućima, a na hematologiji su napravili detaljne pretrage. Ove bolesti ima već gotovo desetljeće i uspješno ih je držao pod kontrolom. Ima 85 godina, no prilično vitalan, EKG uvijek uredan, tlak oko 120/80.
Prije 2 mjeseca je bio na redovnoj kontroli i tada su još svi nalazi bili dobri. Nakon toga mu se pojavila ogromna kvrga na vratu i punkcijom se pokazalo da je limfom u pitanju. Zajedno s time je dobio nešto povišenu temperaturu (oko 38), no nema nikakve infekcije ni upale. Doktorica je rekla da je u pitanju dosta agresivan limfom, no da postoje dvije opcije liječenja. Prvo je jaka kemoterapija za koju nisu sigurni da bi izdržao s obzirom na godine, a drugo je blaža kemoterapija kojom bi se limfom držao pod kontrolom (što god to značilo). U svakom slučaju bi mu odstranili taj limfni čvor i davali kortikosteroide da mu smanje temperaturu jer ga ona iscrpljuje (a i rekli su mi da su oni dobri u liječenju raka).
U ponedjeljak mu dolazi baš njegova hematologinja (u koju imamo bezgranično povjerenje s obzirom na to koliko se trudila oko dijagnosticiranja njegovog stanja), a do tada će i zadnji patohistološki nalaz biti gotov (iako su prilično sigurni u dijagnozu). U bolnici su rekli da će mu ona reći za bolest pošto su kroz silne preglede i kontrole uspostavili blizak odnos (on je njen pacijent već 13 godina) i načine liječenja.
S jedne strane mi je jasno da je već u poznim godinama, ali eto, kad je netko tako vitalan teško se pomiriti sa ovakvom dijagnozom. Iskreno se nadam da postoji opcija da barem još neko vrijeme može normalno živjeti.
|