|
U USA ces znatno lakse proci kao stranac nego u jednoj konzervativnoj (i ako na prvi pogled se rado prodaju da nisu) primjerice Danskoj, Norveskoj, Francuskoj itd. USA je kao jedan obicni Balkan samo sto imaju jacu tradiciju kapitalizma ali u biti privatni sektor u vecini slucaja j*** radnicku klasu kako zna i umije, sve sto valja debelo kosta, sve se naplacuje, jedino cega ima vise u USA je televizije i zabave kojom se pretezno (tamo) bogatij sloj hrani odnosno uspjesni za uspjesne a mi u zapadnoj Europi isto to gledamo pa mislimo nesto deseto odnosno kako se i tamo uziva kroz citav radnicki spektrum. Tamo se uziva ako imas vec pune dzepove kad dodjes ili imas neku ideju koja te doslovno preko noci postavi na ljestvici viseg sloja. Polovica ljudi s visokom skolom u USA zivotari. Imam par dobrih prijatelja iz USA, te oni pravo uzivaju u zivotu. Cak bolje nego brojni iz Europe gdje su odnosi na poslovima dosta humaniji, bi rekao. No, kad malo ogrebete povrsinu vidite da svi oni uzivaju samo zbog golog nepotizma i kronizma, ali vise nepotizma.
Ono sto je mene cudilo nekada davno u USA, kada sam prvi put bio u posjeti je kako vidljivio je gdje ide granica uspjesnih i obicnih. Na ovoj strani semafora vila s visokim betonskim zidovima da lopovi ne mogu prici. Na drugoj strani ceste raspad sistema zesaca vukojebina tako reci.
Ja sam imao Japanca kolegu koji nista nikada nije drugo vidio osim Japana u smislu posla. Davno, bilo ali mislim da je relevatno. Recemi mi meni ovodje kao odmor, reko sto kaze svaki dan sam za veceru s porodicom a plus vikendi. Kaze, u Japanu svaku osmu do desetu nedelji imam vremena s porodicom vecerati. On je znao po 36 sati raditi u komadu. Ode kuci otspava koji sat i onda opet na posao 12, mozda 18 sati. Tako nekako je i u USA. Vecina radi i samo radi da bi imali prosjek. Odnosno dovoljno da mogu djeci platiti vrtic, zdravstveno i sl.
|