Ajde da se i ja ubacim.
Veza trajala 4,5 godina. Prve 3 godine veze pamtim kao vjerojatno 3 najbolje godine u mom životu. Uzajamno poštovanje, ljubav, razumijevanje, uživancija. Nažalost, u te tri godine borila se sa teškom bolešću za koju su joj čak i liječnici davali samo nekoliko mjeseci života. Na iznenađenje svih liječnika, bolest se povukla i netragom nestala. Što bi čovjek mogao više poželjeti. Počinje razmišljanje o braku, djeci. U jednom trenutku ostaje bez posla, ali nekako se krpamo iz moje plaće i mog dodatnog posla. Iako skromno živimo, neke stvari si možemo priuštiti i veza nam je i dalje jaka.
Otprilike u ovo vrijeme lani dolazi do prvih stvari kod kojega je očito nerazumijevanje. Pri planiranju zajedničkog GO vidim kako nije baš zainteresirana, ali nekako izorganiziramo par zajedničkih dana u Dalmaciji. Godišnji je bio predivan, oboje u njemu uživamo i često ga se sjetimo.
Sada kreće ona negativnija faza. Faza se nekako poklopila sa povratkom njezine sestre s kojem su jedno vrijeme imale dosta hladan odnos. Nekako sa zagrijavanjem njezinog odnosa sa sestrom, hladi se prema meni. O njezinoj sestri nemam pozitivno mišljenje. Kako bi mogao i imati pozitivno mišljenje o osobi koja nije nijednom nazvala njezinu sestru koja je bila smrtno bolesna, a uz to je napustila svoje dvoje djece kako bi mogla biti s mlađim ljubavnikom u drugom (našem) gradu.
Sve su češći njezini odlasci na kavu sa sestrom kojima se zaista nisam protivio jer smatram kako mora i ona imati nekog svog. Malo po malo dolazi do situacije gdje joj se uopće ne ide na neka naša zajednička putovanja. Dane radije provodi spavajući, slušajući cajke i sl. gluposti. Dok je prije bila vrhunska kuharica i domaćica, sada je vrhunac ručka podgrijavanje u mikrovalnoj, a stan najčešće čistim ja.
Sve to još nekako "gutam" dok mi jednom na proljeće ne kaže rečenicu:"Reci mi kojim putem ideš u šetnju kako ne bi ja išla istim putem kao i ti". Prvo je pitam nek mi ponovi jer ne mogu vjerovati što me pita. Nakon toga jednostavno ušutim, izlazim van i doslovce na kiši gutam suze. Nakon 4 godine veze to čuti od osobe za koju živiš bila mi je tragedija.
Ta rečenica mi je bila okidač. Nakon nje više nisam bio isti. Sljedećih nekoliko mjeseci živimo zajedno, komuniciramo, ali nema nikakve strasti. Krajem travnja inicirao sam prekid. Trajalo je desetak dana dok se nije iselila. Stekao sam dojam kako je očekivala kako ću se ohladiti, ali sam ostao pri svome. Dok sam bio na putu, po dogovoru se iselila. Povratak s puta i prvi ulaz u poluprazan stan bio mi je baš težak. Teško ostajem u stanu, sve me nekako podsjeća na nju. Vidljivo sam tužan i patim. Vidim kako to nikamo ne vodi. Radim zaokret. Novac koji sam štedio za zaručnički prsten ulažem u kupovinu novog bicikla
. Odlazim na godišnji kod svojih roditelja u drugi grad gdje sam bivšu zamijenio motorkom hahah..Preko dana se ubijam fizičkim poslom u šumi, navečer sjedam na bicikl i opuštam se u prirodi. Odlazim na pića s ekipom s posla.
Još uvijek je se ponekad sjetim. U te 4,5 godine bilo je puno lijepih stvari. Jedno vrijeme nakon prekida se čujemo porukama, ponekad sam imao osjećaj kako nije ni došlo do prekida već kao da je otišla u neki drugi grad, državu. Iako bi možda trebao biti zadovoljan što smo bili ostali u nekom korektnom odnosu, to nije bilo ono što sam želio. Jednostavno sam izgubio povjerenje u nju. Kada je spomenula susret na kavi, jednostavno sam joj napisao kako ne želim imati više neke odnose s njom jer me iznevjerila i jednostavno ne želim vrijeme provoditi s osobom s kojom nemam neke budućnosti. Iako se više ne čujemo nekako se osjećam bolje..Imao sam dvije varijante. Prva: imati curu s kojom bi ljeto proveo na plaži, dobivao boju i bio nezadovoljan. Druga varijanta je bila ta da prekinem sve s njom, budem jedno vrijeme sam, ali psihički miran...I u bauštelac bojama hahah...Ima težih dana, al se nedam...A i izgubio sam 6 kg, što od stresa, što od rada