Par mojih misli o ovoj temi.
1)Jako je puno ljudi koji na sve strane nešto obećavaju bez ikakve namjere da to i ispune.
Recimo, prije nekih pet godina jedna mi je cura s kojom sam se tada intenzivnije družila obećala smještaj u njezinom gradu kada sam mislila ići na neki koncert. Kada sam je pitala za potvrdu dogovora, nikada mi nije odgovorila. Vidjele smo se sljedeći put pa mi je rekla da joj je moja poruka promakla. Mogla sam je ja pritiskati i zivkati, ali nisam ta osoba, ne volim tako iskorištavati ljude, nego ono, ako je ponudila sam sam pristojno porukom pitala stoji li dogovor.
Poslije smo se razišle jer sam se ja odselila, a onda sam je nešto htjela pitati vezano uz posao na kojem je radila, trebao mi je info. Nikada mi nije odgovorila. To je bila zadnja poruka koju sam joj ikada poslala. I danas me prati na Instagramu i lajka mi svaku sliku. Ali odgovor na moju poruku bio joj je očito pretežak zalogaj.
Zaključak: Koji je razlog poruke? Ako nekoga pitaš "hoćete li ovo ili ono", računaj da su mnogi od njih zaboravili da su nešto obećali, ne sjećaju se što ste razgovarali, i da olako shvaćaju komunikaciju, pa ako im nije jasno što ih pitaš, ignoriraju. To znaju raditi i bliski prijatelji.
2) Ljudi imaju različite navike
Osobno trenutačno "hendlam" oko 200-300 ljudi mjesečno, u smislu da sam s njima u nekoj vrsti kontakta, na mailu, whatsappu, viberu, skypeu, ili na facebooku. Riječ je o poslovnim, kolegijalnim ili privatnim kontaktima. Dnevno komuniciram s barem 10-ak njih.
Otprilike poznajem navike svakoga - neke je potrebno nazvati da bi se postigao neki dogovor. S nekima je mail odličan način komunikacije, s porukom koja ima "glavu i rep". Neki ne vole Facebook poruke, ili nemaju messanger na mobitelu pa odgovaraju samo kad sjednu za kompjuter. Neki najradije koriste whatsapp. Pozorno slušanje i poznavanje svojih prijatelja/poznanika/kolega/kontakata jer ključ uspjeha
3) "hej, šta ima?" - ovo se šalje samo najbliskijim prijateljima ili članovima uže obitelji koji žive daleko od nas.
Kad smo bili mlađi i blesaviji, svima se dogodilo da smo upoznali ljude koji su nam se učinili jako fora, ili smo prema njima čak razvili određenu privlačnost/zatreskanost, pa pokušali ostvariti online komunikaciju. "Hej, šta ima kod tebe? Kako si?" je bio česti način, na koji često nije bilo odgovora, ili je odgovor bio "ok sam. ti?", pa nas je to pomalo rastužilo.
Svi mi otprilike znamo zašto s nekim komuniciramo. Ponekad zbog osjećaja, ponekad zbog potrebe, ponekad zbog posla. Jako je bitno imati jasnu sliku o odnosima s osobom koja nam ne odgovara na poruke.
Osobno sam uvijek brza na porukama, mailovima i sl., osim ako netko nije jako dosadan, stalno mu/joj nešto treba, prelazi sve granice dogovora, ili ima interese koje kod mene ne može ostvariti. Niti tada mi taj ignore nije konačan, ali je ignore namijenjen tome da se osoba malo skulira.