[pronađena]

yakuzza kaže:

Misli, iskustva, emocije, sećanja, memorija uopšte - bezvredna je u području otkrivanja sebe. Sve dotle, deluje kao da je važno. Niko ko "odlazi" ne nosi ništa sem te iste poistovećenosti sa onim što su utisci tobožnjeg života tj. Ništa, dakle, te iste veze sa ispraznim - sem ako se ne rastereti toga, a to je ta retkost kojoj težimo, polusvesno ili nesvesno - tada se postaje više od svemira, jer svemir je samo na pola puta do nas. Šta god da je važno u životu, suštinski nema važnost, osim vrlo važne privremene, kontekstualne, ograničene, uslovne važnosti dabome, život je uslovno "važan"- suštinski nevažan.

Moram priznati da ponekad ne razumijem što hoćeš reći.

fbuki kaže:

Živi svemir? Svemir koji hoda? ...

Svatko od nas vidi drugim očima i po tomu je čitav svemir.

Stonerlord kaže:

Imam ponekad taj mistican osjecaj,potaknut je uvjek nekom misticnom tisinom,asocira me na nesto bezvremensko,vjecno,njezno i silovito,zanosno i utjesno u isto vrijeme,volim taj osjecaj smiruje..

Lijep je to osjećaj.