ako se dobro sjecam, kontekst objave datog ajeta (4:34) je sljedeci: poslaniku a.s. je dosla jedna zena koja se zalila da ju je muz udario i pitala je poslanika a.s. sta da radi.
njegov prvi odgovor je bio "vrati mu". a zatim je rekao "stani, sacekaj, da razmislim". a onda je dosla je dosla objava ajeta 4:34, ciji prevod u "tvrdjoj" verziji ("udarac", a ne "odlazak") glasi
"A one cijih se neposlusnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kada vam postanu poslusne, onda im zulum ne cinite!
ako ovo analiziramo sa psiholoske strane, vidimo je poslanik a.s. "na prvu" rekao da zena vrati jednakom mjerom, odnosno namiri svoje pravo, tj. da budu kvit. takva reakcija se cini opravdanom i razumljivom. medjutim, on odmah potom kaze "stani, sacekaj", te mu dolazi objava koja, naoko, ima posve suprotno znacenje od onog sto je poslanik zeni rekao da uradi. cak se cini i nepravednim, jer, naoko, muzu nasilniku biva progledano kroz prste. cak se cini da se premlacivanje zena ohrabruje. medjutim, prvi prijedlog je od poslanika a.s., a drugi je naredba od Boga samog.
sta Bog tacno kaze? hajde da analiziramo tri spomenuta koraka
1.
"vi posavjetujte". ako podjemo od tog da je ljudska dusa "sklona dobru i zlu", te da je "covjek od zurbe stvoren" i "lakomislen" i "brzoplet", i da je sabr, strpljenje, spomenuto kao jedan od najbitnijih uslova za uspjeh na oba svijeta, odnosno jedna od najbitnijih osobina vjernika, zakljucicemo da Bog bolje nego iko poznaje covjeka, sto je i logicno, jer On je njegov tvorac.
takodjer, muskarci i zene su stvoreni razlicitim. muskarci su fizicki jaci, a zene emotivnije i, zbog prvo dvoje, sklonije da "vise pricaju", tj. da cesce pribjegavaju govoru. zbog tog je cesci slucaj, barem iz mog iskustva, a vjerujem da je ono reprezentativno, da zena iznervira muskarca, nego muskarac zenu (muskarac zenu, pak, vjerovatno, cesce povrijedi, zbog njegove grublje prirode i njene osjetljivije).
zamislimo sad situaciju, sto nije tesko, zene koja ne prestaje svog muza kritikovati za nesto. on je iznio svoje misljenje, ona svoje, ali ona ne prestaje "zvocati". on je prestao pricati, okrenuo se, ali ona ne prestaje. sad nastupa jos emotivnije. "neces ni da me slusas, ne postujes me nimalo, okreces glavu od mene kao da sam hajvan...bla bla bla". on joj govori: "zeno, prodji me se, ja sam se tebe prosao, pricacemo kad se smirimo". ali, ona nastavlja emotivni i verbalni izljev i on na kraju vidi samo njene usne koje se neumorno otvaraju i samo cuje visoku intonaciju i...sta uradi?
1. onaj vjernik koji nije izgradio svoj vjernicki karakter nece imati strpljenja, i slijedice zelju, koja se javila u njemu, da udari zenu i to ce i uciniti, pa makar mu bilo zadnje
2. onaj koji je izgradio svoj karakter zna da su najbolji oni koji najbolje postupaju sa zenama i izici ce iz kuce, suzdrzace se, u svakom slucaju ce eskivirati
3. potencijalno najbrojnija, „srednja“ kategorija, su oni koji vjeruju i trude se da doslovno postuju propise, ali se ipak znaju iznervirati i istinski pozeljeti da udare zenu. tesko im se suzdrzati, jer zele udariti, „zavezati“, a znaju da mogu, jer su jaci. teze je kad se moc ne koristi, nego kad je se nema
bavimo se sad ovom najbrojnijom grupom.
on razmislja: necu je udariti, ne jos. savjetovao bih je i dalje, ali ona me ne slusa. odvojicu se od nje u postelji, pa cu nakon toga steci uslove da je udarim, bez da se zbog tog moram ruzno osjecati i krsiti propis moje vjere.
2. „a onda se od njih u postelji rastavite“. ovo je druga faza, koja moze uslijediti samo nakon neuspjele prve. rastavljanje u postelji znaci da muz ne spava sa zenom. podrazumijeva, cak laicki gledano, barem jednu noc, a iz hadisa se zna da se poslanik a.s., u gore spomenutom primjeru spletkarenja njegovih zena, odvojio od njih na mjesec dana, ako se dobro sjecam, da ne trazim sad tacan tekst hadisa.
3. „pa ih i udarite“. ovo je treca faza, koja se moze ostvariti tek pod dosta ogranicavajucih faktora gore navedenih.
hajde sad da vidimo kako ce to u praksi izgledati. srdzba je cedo trenutka. „strpljenje je nadvladati srdzbu u trenutku“.
prva grupa ce svakako uraditi ono sto pozeli, jer nema te knjige ni kazne, koja ce takvog covjeka sprijeciti da se izdigne iznad afekta. to su oni koji nisu odnjegovali dusu, usavrsili cud, ma koliko iskreno vjerovali u Boga i pridrzavali se drugih vjerskih propisa. udaranjem, oni krse propis, jer se nisu prethodno od zena odvojili u postelji.
druga grupa ce svakako uraditi to sto ce uraditi, dovoljno im je znati kako je poslanik a.s. gledao na udaranje zena i kako je sam postupao sa svojim zenama
treca grupa. to su oni koji su stvarno pozeljeli da udare zenu, ali su zastali, znajuci da bi time prekrsili propis. znajuci u tom trenutku srdzbe da mogu imati i „jare i pare“, tj. ne krsiti propis, a ujedno udariti zenu i zadovoljiti svoj poriv, nakon ispunjenja uslova odvajanja iz postelje. medjutim, sta se desava? oni se odvajaju u postelji od zene. sutra (ili za mjesec) je novi dan. a dan je pametniji od noci. strasti su se smirile. onaj trenutak srdzbe je bio jedan, prosao je nepovratno. iz perspektive smirenosti covjek sebe ne prepoznaje u onom razbjesnjelom koji je na ivici da udari. vise nema zelju da zenu udari, niti to moze uraditi iz cista mira, tako da je nece udariti.