Eto, i mi se rastajemo..
Kao sporazumno, mirno, bez djece, podijelili imovinu uredno sami, neživimo već 2 mjeseca skupa.
Znamo da više neide i da nemožemo. Već smo probavali.
I opet boli, i kad znaš da nema više ljubavi, kad ostaneš sam, misliš da je bilo ljubavi, pucaju te oni lijepi trenuci....jebena navika, osijećaj sigurnosti, da nisi sam....
Kako preživjeti taj razvod...grrrr...s vremenom? valjda, al nekako sporo teče....
