Quote:
Éowyn kaže:
Ja ne mislim da sam kognitivno iznad kockara. Mislim da je to kronična bolest koja se rješava terapijom u koju je uključena čitava obitelj. Doživotno.
Ne mislim niti da je sve tako crno kako opisuješ i postoji više uspješnih vrsta terapije koje sprečavaju recidive ili smanjuju njihovu mogućnost.
Ti kao kockar trebaš shvatiti da imaš kroničnu bolest, trebaš redovito ići na terapiju, ali se isto tako trebaš vratiti normalnom životu bez prosipanja pepelom i bez patetike.
Tanka nada? Ne zvuči baš optimistično.
|
ja kažem kako je. žao mi je ali to stanje je teško za opisat i nije patetika. to je jednostavno tako a naravno da se mora u to uključit cijela obitelj jer sam kockar je samo dio problema. postoji čitav splet potrebnih okolnosti kako bi sedošlo u stanje osnivanja obitelji sa kockarom i golo "otkazivanje suradnje" kockaru neće donijeti previše dobrog. sad, za to podrobno objasnit treba ispisat nekoliko knjiga tako da ako netko želi znati više neka sam istraži.
tanke su nade a recidivi su česti. nema ništa od toga dok ne dođe do kompletne promjene paradigme u glavi kockara a samim time i posljedicama. npr ja tek sad sa svoje 33 godine krećem na zanat. da, ja imam samo OŠ u džepu (SSS na papiru ali sa tim mogu da ne kažem što) i život u tvornici snova i nekoliko uništenih života usput. sa tim treba moći živjeti bez bjega...