interesantna tema.
prekrasni postovi kao naprimjer MWM-ov ( da i ti jednom ogoliš dušu ha-ha- svaka čast
) pa Lastanov ( istina do nebesa
)
e sad obrnuti smjer: moj sin ima sedamnaest godina i s obzirom da ja sa čaćom nisam živija radi jebenih okolnosti, pokušavam sa njim stvarati odnos jednakosti tolerancije, i tako to, shvačajući generacijsku razliku, pubertetske promjene, razliku u načinu njegovog življenja i mog, te istovremeno održati lagani autoritativni odnos.
Uglavnom, kad god se upustimo u neku raspravu koja njemu nije "niz dlaku" primječujem kako mu je adrenalin u porastu i opet ja moram tražiti put da to ne preraste u svađu, mada mi nekad dođe da, poput Kung Fua razmišljam, mu opizdim žlepu. Naravno, rezultat nebi donio ništa bolji odnos nas dvojice, pa se ipak suspregnem.
Čobi, mislim da si u krivu kad kažeš da su roditelji ljubomorni na djecu. Možda ponegdje, ali ne generalno. Doista obožavam svojih troje pilića i želim ih izvesti na dobar put uz što manje stresova za njih.
I svi problemi na koje usput nailazimo nisu me obeshrabrili, dapače upravo sam počeo nagovarati ženu da još jednom posjetimo rodu, ako ima koju pišuljicu za nas ( samo što se nije onesvijestila ( žena) )