sto se rastave tice, to je za neko vrijeme stavljeno na cekanje
a kod kuce je stanje mirno, nema svadje, uglavnom smo djeca i ja sami, bavim se njima, igramo se, zajedno radimo sve po kuci, puno pricamo, mazimo se...
puno je mirnije nego sto je bilo dugo, dugo vremena
tako da to nije utjecalo
razmisljam o psihologu no pricekat cu jos koji dan da vidim kako ce se stvari razvijati
stvar je u tome da on nikada nije bio pretjerano poslusan i da je imao problema s autoritetima, da je imao problema s koncentracijom, da nije mogao biti na miru, da je uvijek morao biti u centru paznje, ali ova paznja sada koju ima nije pozitivna
sa uciteljicom je imamo odlican odnos sada se ponasa obojno prema njoj
zaista ne znam sto cu
|