Quote:
Phil Lynott kaže:
Postoje itekako mjerljivi aspekti ljudskog zivota, a oni vele da je onima kojima voda curi iz pipe BOLJE od onih koji piju iz smrdljive barustine ili nose vodu iz bunara.
|
Kume, kume, pa do sada si mogao nauciti da oni koji tako nesto savjetuju, prvi ne piju vodu iz barustine. Valjda zele biti nesretni.
Ako cemo se opet igrati sa uglovima, pojedina skvadra koja sjedi ispred blatne kolibe i pije vodu iz barustine nije upoznata sa cinjenicom da netko ima slavinu iz koje tece cista voda. To sto oni umiru od crijevnih parazita, ne cini ih nista manje sretnim od nas.
Da li onda znaci da oni ne zive BOLJE od nas?
Za njih nedostatak slavine i jos 50 godina zivota ne predstavljaju neki gubitak, vec prihvacaju cinjenicno stanje kao normalni dio zivota.
Sreca je relativna i ovisi o jako puno faktora, koji su na kraju ipak vecinom subjektivni.
Vidi moj slucaj, koji se vjerovatno ne razlikuje od vecine drugih. Sasvim mi je lijepo gdje jesam i sto radim, ali bih volio da mogu mozda par mjeseci zivota provesti u kakvoj planincini, pa cak i u kolibi zavijenoj snijegom do ruba krova, pod uvjetom da mi nije narusen osobni komfor (opet subjektivno). A onda bih opet bio sretan vratiti se u civilizaciju. Ali to sam ja. Netko se mozda grozi od tako necega. Moja zenica bi voljela posjetiti Indiju, a meni se to mjesto gadi i ne bih tamo isao ni u ludilu. Istovremeno Indijci mi se ne doimaju odvise nesretnim zbog bijede u kojoj jedan veliki dio njih zivi.
Nekorisno je pokusavati mjeriti neciju srecu iz vlastite perspektive, ali se slazem da je glupo kada ti netko pokusava nametnuti sto je sreca na osnovu nekakve dogme.
Vecinom su najglasniji teoreticari. Glasni su zato sto zele da drugi iskusaju njihove teorije na vlastitoj kozi.