[asad]

~TamijA~ kaže:

ovo što sam podvukao u tvom postu:
1) poslanik s.a.v.s se nije mogao vidjeti na javi, imami Sujuti je imao jaku viziju iz ljubavi prema njemu i pretjeranom učenju hadisa napamet...znači...NIKAKO ga nije mogao vidjeti na javi...osim vizualizacijom...
2) zar nije bolje čitati hadise...zar nije bolje za srce...što se bojiš ako čitaš Buhariju da više nećeš biti sufija...što, tako ti Allaha odvajaš Tesavvuf i hadis
3) znaš li ti šta pričaš...znaš li ti ko je bio ibn Tejmijje...znaš li ko je bio ibnul Qajjim...oni su bili Muhaddis i sufije u isto vrijeme...
Zehebi, takođe, kaže: Jako je čuvao namaz i post, pridavao je veliku pažnju vjerskim obredima u javnosti i tajnosti. Nikada nije loše shvatao, na pretek je bio oštrouman, nije oskudijevao znanjem jer je upravo on predstavljao more nauke.“
Njegova knjiga Iman se ni počemu ne razlikuje (ama baš ni po jednoj stavci) od Gunje Sejjida Abdulkadira Geylanija rahmetullahu-alijhi, a njegov učenik ibnul Qajjim je bio izvrstan tumač tefsira i mnogo je Allaha spominjao...on je bio taj koji je rekao da je Hakikat istina ali mora biti u okviru šeri'ata...to je Apsolutna spoznaja (ašk) Allaha, u srcu Hakikat (haqq-un Allah) a u djelima šeri'at...
On je bio taj koji je težio ka upotpunjenju šeri'ata u djelima i penjanja Haqqa u srcu...on je izgarao od ljubavi prema Allahu El-Meliku...
4) Abdulvehhab je u nekim stvarima bio u pravu a u nekim i nije...tada je u turskoj bila ogromna većina klanjala nad kaburovima tražeći od mrtvih zdravlje i sreću...i sad ima onih koji kruže oko kaburova tražeći od dobrih...Poslanik s.a.v.s zabranio klanjanje nad kaburovima i traženje od mrtvih, a griješio je što je bio nagal i tekfirio...trebao je blago ukazivati na greške...njega ostavljam Allahovoj presudi...
5) od kud tebi pravo Allaha ti da njemu sudiš od kud ti znaš ko je zaslužio Allahovu milost a ko prokletstvo...preispitaj se ooo ti koji proklinješ...
mene je šite i druge sekte strah proklinjati a ne nekog u okviru Isama...
asade, ne može tako...preispitaj svoja djela...jezik je oštriji od mača nekada...a ti budi svjedok da ja volim sve muslimane...

Buharija prenosi hadis u kojem je Poslanik rekao da se poslije sebe ne boji za svoj ummet sirka vec da ce jedni drugim prolijevati krv. Tako teorija o sirku muslimana pada u vodu. Ti otidji i upitaj sve i jednog za kojeg smtras da se klanja mrtvacu i da trazi pomoc od njega da li mu taj mrtvac moze pomoci, on ce ti reci da ne moze osim ako mu Allah dozvoli. Isto to ti se odnosi na zive a to je da to oni ne mogu nista pomoci osim ako im Allah ne dozvoli. U sufizmu jedini pokretac je Allah a mi smo samo sredstva za ta djela. Sufija prolazi citav put da bi iz srca izbacio svaku ljubav i prema cemu osim prema Allahu a kada zavoli Allaha onda Allahom voli ostalo. Sufija kada klanja tezi da namaz obavi samo u ime Allaha bez i trun mjesanja u nijjet iceg drugog. Sto se tice sejhova, oni sluze samo kao vodici na putu i njihova vizualizacija u rabiti ima karakter jacanja svijesti prema Allahu jer vidjenje jednog evlije povecava svijest prema Allahu kako je Poslanik rekao: Pravi vjernik je onaj kojeg kada vidis potsjeti te na Allaha. Sufije se ne bave idztihadom jer to zahtijeva mjesanje sa vladarima i bogatasima od cega svaki sufija bjezi. Sufija u seriatu slijedi jedan od cetiri mezheba i slijedi jednu od cetiri teoloske skole: hanbelisku, maturidisku, esarisku i tahavisku. Posto je u seriatu sufija na istom ucenju kao i muhaddisi, on licno nema potrebe da izucava tu oblast i time se zaokuplja vec se posvetiti samoodgoju vezanju srca za Allaha. Sto se tice vidjenja Poslanika na javi, to negiraju samo oni koji su zastrti od Allaha i Njegova Poslanika. Poslanik a.s. nije kao ostali ljudi i on nije zarobljen u mezaru poput nevjernika, jer prenosi se da su sehidi u Dzennetu i da se opskrbljuju a Poslanik je na vecem stupnju od njih. Takodje, poslije bitke na Bedru, sehidi su trazili od Allaha da obavjesti one poslije njih kako je njihovo stanje pa je Allah objavio ajet: Ne reci za one poginule na Allahovom putu mrtvi su. Ne oni su zivi kod Gospodara svoga Koji ih opskrbljuje. Takodje, biljezi Ibn Tejmije u Medzmeu-l-fetava sa senedom za koji kaze da je vjerodostojan kako je Abdullah ibn Omer se vracao jedno vece kraj jednog mezara kada izadje neki covjek iz mezara i povika: O Abdullah, daj mi vode. Zatim za njim izadje neki drugi covjek sa lancima kojima uhvati tog prvog covjeka i sveza ga a zatim povika: O Abdallah, ne daj mu vode. Tada se on onesvjestio. Ako je jedan grijesnik uspio pobjeci iz kabura od Munkira i Nekira pred jednim ashabom, pa kako je onda moguce da Poslanik bude zarobljen u svom kaburu? Oni koji kazu kako se to ne prenosi od ashaba zaboravljaju da ashabi nisu bili duzni da o tome ikoga obavjestavaju. Vidjenje se ne desava ovim nasim ocima vec srcem i zato je to moguce samo onome ko ima cisto srce. Moj ucitelj kaze da je pravi djelotvoritelj Allah i niko drugi ali mnoge evlije svojim srcima vide nekog umrlog evliju kako pomaze u necemu kada se spomene njegovo ime ili ne spomene, pa onda pocnu traziti podrsku od tog evlije iako je ispravnije da se podrska trazi od Allaha jer taj umrli to ne bi uradio da mu Allah nije dopustio. Ibn Kajjim u Knjiga o dusi spominje koliko hoces primjera gdje su ljudi dovili Allahu da im posalje umrlog na san kako bi ih obavjestio o lokaciji zakopanog blaga pa bi ih umrli obavjestavao. Cjela stvar se svodi na poznatu kelimu la havle ve la kuvvete illa billah. Razlika izmedju vjernika i musrika u trazenju mrtvaceve potpore ili himmeta ili sefata je u tome sto musrik misli da umrli moze to bez Allahove dozvole tj. neovisno od Allaha dok vjernik to ne misli i zato neka se cuva svaki onaj koji muslimana nazove musrikom zato sto trazi potporu ili himmet ili sefat od umrlog. Poslanik je rekao da ucimo dovu poslije ezana da on dobije vesilet kako bi smo zasluzili njegov sefat ali zna se da se njegov sefat ne moze dobiti bez Allahove dozvole makar mi ucili tu dovu od trenutka kada smo se rodili pa do trenutka smrti. Sve se svodi na Allahovu dozvolu pa cak i namaz koji se ne moze obaviti dok se ne prouci ezan a ezan znaci izun tj. dozvola.