Quote:
feet01 kaže:
zgranut ćete se! Neki će reći: totalna nepismenost i nepoznavanje jezika!
Našeg divnog, jedinog, hrvatskog jezika! Reći ćete: to što je napisano i nije
književni jezik! I - u pravu ste! Ali i ja sam u pravu što tako pišem!
Osim hrvatskog književnog jezika (neki ga nazivaju i standardnim) postoji i nešto što se zove -
razgovorni jezik.
|
Bez obzira na terminologiju književni/standardni (nekad se koristilo ionako samo književni...) svakako se treba s ovim donekle složiti.
Jezik je svakako mnogo, mnogo širi pojam od standarda. Standard nastaje tako da se par sjedih tipova u odijelima sastanu na nekoj sjednici i oko nečeg dogovore glasanjem i to je onda standard. Ali standard ne obavezuje mene, a ni većinu ljudi da pišu i govore kako hoće. Standard je preporuka.
Pratite malo kako ljudi pišu po forumima, kako ljudi govore po ulici. Pratite i malo forume i rasprave na engleskom. Sve je to daleko od standarda, ali ima neka svoja pravila, i spada u hrvatski, odnosno engleski jezik.
Međutim, postoji još jedna stvar. Tko piše
strućan, piče, uvjek i sl. možda radi greške što se tiče pravopisa. Ali budući da poznajem neke ljude koji uče (i naučili su) hrvatski (a materinji im je engleski, odn. njemački), greške koje ti ljudi rade su neusporedive, u sasvim drugoj domeni. To je pravo nepoznavanje jezika i sustava. Postoji ogromna razlika, i ima nečeg u toj razlici.
Mi zapravo zahtjevamo od izvornih govornika hrvatskog pridržavanje izrazito restriktivnog standarda u određenim situacijama. A taj standard je napravljen baz konzultiranja samih govornika. Nitko nikad nije pitao ljude žele li pisati
ne ću ili
neću, žele li pisati
otpaci, otpadci ili otpatci. Sve su to proizvoljne stvari, postoje argumenti i za jedno i za drugo, kao što postoje argumenti i za fonetski i etimološki pravopis, za kajkavski ili štokavski kao osnovu standarda.
Sve te odluke su u biti proizvoljne, a na žalost, mnogi ljudi na pozicijama kod nas su sljedbenici "hvali svoga konja" i nikad neće kritizirati ništa što smatramo svojom "kulturom i baštinom". Tako je naše more uvijek najljepše, pravopis najsavršeniji, ljudi najpametniji, književnost najbogatija, priroda najočuvanija... treba shvatiti da se nešto promijenilo, da postoji sloboda govora i mišljenja, i kritiziranja svega, a ne samo vlasti (to smo promptno shvatili)...
Još o tome imam reći i ovo
http://pollitika.com/da-te-mogu-pismom-zvati