Iako vecina statistika pa i vecina forumasa kaze da nevjeru ne treba priznati...ja sam suprotnog misljenja.
Ako postoji imalo ljubavi, uvazavanja i postovanja prema partneru kojeg si prevario trebalo bi biti iskren i priznat pogresku.
Moje misljenje je da se greske dogadjaju svima, nema pravila i garancije ali ako ti je iskreno stalo do partnera priznaj....ja barem bi
Mislim da i za to kao i za prevaru treba jedna doza hrabrosti ali i pokazuje odredjenu zrelost i odgovornost osobe koja je spremna prihvatit i pokajat se za svoje greske.
Takodjer i druga, prevarena strana ako voli i brine, bi trebala prepoznat tu vrlinu i iskrenost i oprostiti...jer je to ljudski.
Nitko mi ne moze rec da je spreman odbaciti dobar brak samo zbog jedne nepromisljene greske.
Eto ponavljam, ja bih priznao pa kako bilo da bilo. Takodjer bi i u obrnutom slucaju volio znat...gdje mi nije uopce bitno tko je taj drugi imenom i prezimenom...prihvatio bih ga samo kao jednu "gresku" ili jednu "zeninu zabavu".
Bolje je biti iskren nego da partner sazna nakon par godina....onda je to zivot u lazi i znak da sve to nema smisla...
Razgovor i povjerenje je su jedni od temelja svakog braka.
Povjerenje u sposobnost oprosta govori o snazi ljubavi.