|
Ako si vjernik, onda nemaš druge opcije.
Nisi li već bezbroj puta izgovorila „k'o što i mi opraštamo dužnicima našima“? Onda se toga i drži.
Ako nisi vjernik, recionaliziraj.
Ostaješ u trajnom ropstvu osobe kojoj ne opraštaš.
Zamisli scenu: ona provodi sjajnu, veselu večer s onima koji je vole ili s kojima se bar dobro osjeća, a ti se kroz to vrijeme ispunjavaš mržnjom i gorčinom. Ona u tom trenutku ima nad tobom više moći nego što je svjesna, a tu moć joj daješ upravo ti, svojom mržnjom.
Mržnja je osjećaj koji ne može opstati bez misaone hrane!!! Ako je hraniš, ona raste.
Jasno da se nije lako osloboditi turobnih ili gnjevnih misli na neku stvarnu, pa čak i izmišljenu nepravdu. (Ne kažem da je tvoja izmišljena, dajem samo primjer).
Teško je „prestati misliti“, jer naš mozak teško pristaje na takvu opciju.
I – malo je vjerojatno da ćeš takvu odluku donijeti jedanput i problem riješen.
Vjerojatnije je, da ćeš je u početku morati donositi svakodnevno, a s vremenom će biti sve lakše.
Uostalom, razmisli malo: što, zapravo, dobivaš mržnjom? Truješ sebe.
Ali – možeš misliti na nešto drugo. To drugo biraš sama.
Ako ti to baš treba, možeš reći: „Da, mrzim tu osobu iz dna duše.“
Ipak, više ćeš koristi imati ako kažeš: „Mrzim je, ali donosim odluku kojom joj ukidam moć nad sobom.“
Jasno da nije lako. A što je uopće lako?
|