Quote:
|
Zavelim kaže:
I na mistu di po svoj prilici nastalo ime Bunjevac (sjeverna Dalmacija - 16.st) to ime do dan danas je pejorativno. Ljudi tamo ne vole da ih se zove Bunjevcima. Tek kad odu ekstra daleko (Vinodol, Lič, Lika, Bačka) prihvaćaju to ime punim plućima, mada se susidi i dalje prema tom imenu znaju odnosit posprdno (recimo čakavci u Vinodolu prema Krivopućanima)
|
Evo ja sam primorska Bunjevka...tj. bolje bi bilo reć, moji su primorski Bunjevci. Zanimljivo mi je ovo kako kažeš da se čakavci i dalje znaju odnosit prema tom imenu posprdno...nikad nisam na to naišla, kolko se sjećam, a provela sam skoro cijeli život na tom području.
Al nažalost, to se sad uglavnom sve rasulo - područje odakle su moji je pusto skoro već 50 godina, samo još nešto staraca ima...i dijalekt se uglavnom izgubio, i plesovi se gube (nošnje, kolko ja znam, ovdje nemamo), i osjećaj identiteta - u generaciji mojih roditelja ne još, iako su i oni odrasli nakon što su se ovdašnji Bunjevci razišli, ali u mojoj generaciji definitivno. Kada generacija mojih roditelja nestane - potpuna asimilacija
E da, i na temu: pa ja se ne razumijem u to povijesno i/ili etnološki, al meni su moji uvijek govorili da su došli bježeći pred Turcima negdje u 16. stoljeću (e, stoljeće sam vrlo vjerojatno fulala) i da su im Frankopani dopustili da se nasele na ovom području u Primorju. A da su krenuli od rijeke Bune u Hercegovini.