Quote:
frupy kaže:
I to je sve sto bi trebali znati nakon 8 godina skolovanja? 
E to bi tek bilo zalosno.
Pravilno izgovoriti rijeci, suvislo nesto opisati i iznijeti svoje misljenje zna i moj sin s 3,5 godine.
Dakle, posaljem ga samo u 1. razred osnovne da nauci pravilno pisati i to mu je dosta?
Volim generaliziranja.
Nijedan nastavnik ne valja, sva djeca su dobra. 
Inace, trebala bi znati da remecenje nastave ne dopusta ministarstvo, a ne nastavnici, ravnatelji ili tko vec.
Postoji nesto sto se zove tjedni, mjesecni i godisnji fond sati koji se mora ispostovati.
I koliko god tvoja predavanja bila vazna, zanimljiva i korisna, moraju se odvijati u vrijeme dok nema nastave. 
U mojoj skoli predavanja i radionice odrzavaju se iskljucivo navecer, subotom ili za vrijeme nenastavnih dana (tzv. praznika).
I ne mogu si uopce zamisliti u kojoj su to zupaniji sve skole tako mracne i bogomdani poligon za presetavanje manijaka.
Legitimiranje na ulazu je obavezno, ako se to negdje ne radi, treba popricati s ravnateljem. |
ako je nešto predviđeno nastavnim planom i programom, valjda je ok da se ubaci kad predavač može doći? Popodne većina ne može jer ne postoji prijevoz. čak i roditeljske sastanke radimo u jutarnjoj smjeni.
10 godina rada U školi me naučilo da na kraju šk.g. često ima viška satova, tak da jedan sat u cijeloj šk.g. koji radim grupno- mislim da nije prestrašno remećenje nastave. tim više što je to zadano nastavnim planom i programom, kurikulumom, kak se već sad zove.
djeca- većinom su sjajna.
roditelji- šta da ti kažem, prečesto pomislim "jadna djeca".
djelatnici škole- hm... češće bih im dala - nego +. da samo vidiš po negradskim školama kako se opuste, u trenirkama rade???!!!??? pa još kad počnemo pričati na temu nastave i sl... I stručni suradnici koji dolaze na posao kad raspeljaju djecu u vrtiće i na čuvanja po dolaze na posao u 9 ( a ravnatelju to čist OK). Kad i on ide doma skuhat ručak... pa se vrati na posao, sve za radnog vremena. i nemoj ni pomislit da izmišljam i želim stvari prikazat strašnijima nego jesu. i ja sam na kraju dana samo mama jednog divnog dječaka koji prolazi sve ono što i njegovi vršnjaci po cijeloj RH. nije njegova škola i njeni djelatnici nit puno bolja nit puno gora od ostalih. Samo je meni gore, jer znam kako ta škola funkcionira. zamisli, čak sam na toj i radila neko vrijeme...
možda se krivo izražavam, stalno spominjem često, rijetko... ali kad radim iz godine u godinu sa stotinama, zapravo tisućama njih, nekako te silne minuse stalno i svuda viđam, i stvarno ih ima puno. a oni dobri ljudi na školama se ne istaknu. znam da ih ima, ali ovi "loši" su upadljiviji. to ti je tak moje viđenje.
to što tvoje (i moje) dijete ima kd kuće kolko tolko smislen odgoj i prikladne uzore, ne znači da imaju i drugi. stvarno ti velim- ti da i u školi radiš- imaš uvid u stanje na samo tvojoj školi. ja ti u generaciji osnovnoškolaca odradim više od tisuću djece, što individualno što grupno. Opći dojam je (moj) zastrašujuć. od pismenosti do nepoznavanja osnovnih životnih činjenica. nemoj me sad pitat: koje su sad to? Ono, shvaćanje života, da za manje od 4 soma ne treba ni ustajat iz kreveta ( a imenik pun komada) i takve stvari.
Pismeno se lošije (puno) izražavaju nego usmeno.