Quote:
bezsmisla kaže:
Jednostavno trebas doci do odgovora da to nije tako i da je to u tvojoj glavi. Kad realno sagledas stvari bit ce ti sve jasno i neces moci vjerovati da si cijeli zivot bila uvjerena krivo. Neznam ali jednostavno gledaj televiziju i gledaj ljude na cestu iz kuce, stana i probaj sagledat stvari iz njihovih ociju. To ti je samo jedan kliker. Kad ukljucis taj kliker upalit ces svjetlo i onda ce ti sve ici lakše. Znam sto pricam jer sam i ja imala totalno isti problem  |
Drago mi je da me shvaćaš!
Da mislim da smo mi paranoičari užasno egocentrični i uvjereni da se svijet vrti oko nas i da svatko ima neko mišljenje o nama. Meni te misli nisu došle same od sebe nego zato što nekako u bilo kojoj okolini gdje sam bila se nešto dešavalo, dizala se prašina, izazivala sam nečim i tako. Rijetko kad su moji dolasci u neku okolinu prolazili mirno. Iz nekog razloga je uvijek moja pojava izazivala pažnju. Ne znam zašto. ( ne mislim da je to povezano s izgledom, jer su meni sve ženske na cesti zgodne), nego nemam pojma čim. Nečim u meni. Nije to došlo samo od sebe. Uvijek nekako izazivam pažnju, bilo radi kašnjenja, radi izazivanja pažnje na sebe, dugog jezika, nečega.
A najgore od svega je što sam u biti vrlo sramežljiva i povučena osoba, ali nekako mi ljudi ne daju da to budem. Ne znam zašto izazivam pažnju na sebe, ali može biti radi neobičnog ponašanja i zato što i ja U NJIH ZURIM VJEROJATNO.
Možda je meni mišljenje drugih užasno bitno, pa onda i oni nekako reagiraju na isti način da u mene zure i slično. Možda je to nedostatak neke samoaktualizacije u životu i što bih mogla puno više od toga što sam trenutno, pa to isto osjete. Što ja znam... možda sam preumišljena.
NEKI PROBLEM DEFINITIVNO JEST