|
Superman i Neznanac
Hladno pivo me uvijek podsjeti na jednog Pravog iza kojeg je slijedio jedan Nepravi.
"Draga ljubavi jedina
S koje si planete?
Dopusti mi da malo i ja
S tobom budem dijete"
napisala sam na status kad sam se zaljubila u Pravog.
To je bila naša pjesma do samog kraja kojeg je obilježilo, između ostalog, i tugovanje na fb-u:
"Gore gdje ti nisi ti i gdje ja nisam ja
Mi ćemo možda i biti savršen par"
Općenito, u to vrijeme smo intenzivno slušali Hladno pivo. Išli smo skupa na koncerte i čekali da nam zasviraju Planetu i Supermana. Da, svirali su samo nama, iako to nisu znali. Mi smo uživali. Bili smo i sretni. Mislim.
On je bio moj Superman.
Na kraju je znao govoriti:
"Dao bih sve te noći da, da ostanem taj čovjek u tvojim očima."
I ja bi dala sve da je ostao taj čovjek u mojim očima.
I danas kad čujem te pjesme podsjete me na Njega. Lagala bih kada bi rekla da ostajem hladna kada ih onako usput, u kafiću, na radiju, ..., čujem. Te pjesme koje nas u potpunosti opisuju. Srce zatreperi kako samo ono može za "pravim" ljubavima.
No, opet, da je bio Pravi ne bi bio Bivši.
Bila je to bolna ljubav. Više tragedija nego romantična komedija, iz koje sam morala van. Nisam smjela više biti glavna glumica jer je uloga bila šupendarska.
Ali nisam mogla sama. Stvarno nisam. Bila sam preslaba na njega. Ni danas ne znam zašto.
A onda se pojavio njegov prijatelj. Ubrzo njegov bivši prijatelj.
On je bio Neznanac. I danas ga u mobitelu imam pod tim imenom.
Nisam ga dobro poznavala, to je istina, ali bio je Neznanac jer se za nas nije smjelo znati.
Nismo željeli da se za nas zna. Prije svega zato što nismo bili sigurni kuda taj naš odnos vodi. A njih dvojica su prijatelji. Ili su barem to pokušavali biti kroz godine.
Superman je ubrzo nakon našeg prekida htio da ponovo budemo skupa. Svakodnevni pozivi i poruke, silovanje fb walla našom Planetom.... svim supermanskim moćima me htio nazad.
To bi se i dogodilo da nije bilo njegovog prijatelja, mog Neznanca.
Tada mi nije bilo važno je li on pravi ili nije. Bilo mi je važno da bude uz mene.
Uživala sam u njegovim zagrljajima. U ljubavi koju mi je pružao. Tješio me.
Bio je potpuna suprotnost Supermanu. Bio je pravi dobrica. To mi je tada i više nego odgovaralo.
Imali smo i mi pjesme i stihove. Sjećam ih se. Ali srce ne treperi kad ih čujem. Samo neka dragost. Ljubav nije bila bolna. Nije bila tužna. Možda nije ni bilo ljubavi. Ali on je bio taj koji me izvukao ispod Supermanovog plašta koji nije uvijek najsretnije rješenje. Neka mi Clark Kent oprosti.
I koliko god mi je drago što sam imala "pravog" i što je to bila svemirska ljubav, što su se moje emocije nožem mogle rezati, jednako toliko mi je drago i što sam imala Neznanca u noći. U noćima koje su tamnije i tiše od ostalih. U noćima kada nisam mogla biti sama sa sobom, ali sam mogla biti s njim.
Ovo je moja priča zbog koje ni ja "ne jebem više jeftini klišej da se samo onom Pravom piše..."
|