|
Mijenjala bih ovaj ispit što mi je ostao za diplomu. To smatram svojom velikom greškom - upis fakulteta o kojem sam imala nedovoljno informacija prije nego sam ga upisala, otpor starcima koji su govorili da to nije za mene i moje romantične predodžbe o istom. A ponajviše lijenost i prepopustljivost prema samoj sebi, te česti nedostatak samodiscipline.
Puno puta sam čula: "sve se događa s razlogom". Još uvijek se nadam da ću dokučiti razlog što 9 godina učim ono što me ne zanima.
Griješila sam i u ljubavnom životu. Gradila sam s krivim osobama kule od karata, koje je prvi jači vjetar zameo. To mi je uzelo puno energije.
Oduvijek sam tu nekako htjela vrh i bila sigurna da ću naći svoju "srodnu dušu", da ćemo nas dvoje živjeti u jednoj velikoj kući s velikim dvorištem u kojem ćemo imati nekoliko pasa. I uvijek četvero djece. Imat ćemo i vikendicu na moru. Ništa posebno, tek toliko da imamo gdje otići. On će imati svoj terenac, a ja ću imati neki manji, gradski autić, ovak za po gradu i razvažanje djece. Moja djeca će ići na talijanski, violinu, tenis i naprednu matematiku. Danas ni ne vjerujem u srodne duše.
Što reći, osim da s 27 godina nemam ni vozačku dozvolu, niti sam našla osobu s kojom želim provesti život.
Previše sam živjela u svijetu mašte, a premalo se koncentrirala na realnost. "Samo da prođe ovo", bila je moja mantra. Bila sam sigurna da me čeka svijetla budućnost.
A, najviše sam pogriješila što sam slušala druge, odraslije i "pametnije". One ljude kojima dođeš s nekom svojom idejom, a oni te ismiju i u samom startu pokolebaju. Zato što su odavno digli ruke od sebe i prepustili se učmalosti. Gotovo da sam odustala od svojih snova i prepustila se prosječnosti, nečemu od čega sam uvijek bježala.
U zadnji tren shvatila sam da ipak moram slijediti svoj put i svoj san. Otpuhnula sam prašinu sa svojih krila, već pomalo zahrđalih od svih bolnih prizemljenja. I poletjela ponovno. Sama. I polako.
Doći će s vremenom, sve će se posložiti. Samo trebam biti hrabra. Drugima sam sve odavno oprostila. Sebi opraštati se još uvijek učim.
__________________
"Ja ovdje djelim iskustvo a ne vrijedam,i to je poanta ovoga foruma da razmjenimo mišljenja i iskustva na jednoj kulturnoj razini a ne da se vrijedamo i omalavažavamo zato jer su nam iskustva različita .Pa ebote da su ista pa ne bi ni imali o čemu piskarat ovdje." Spalatina-nyc
Zadnje uređivanje cajna_mjesavina : 14.02.2011. at 23:07.
|