Quote:
nitko drugi kaže:
Ako si već ti tema, da se i ja nabacim nečim. 
Naime, meni se ne čini da si se toliko promijenio (dobro, vjerojatno sve atome jesi, ali oni su ionako nebitni). Evo, citirat ću par karakterističnih mjesta: Eto, tu vidim kontinuitet. Može božanska intuicija, može slijepi besmisleni slučaj, ali ne može "napor pojma" štonobi reko drug Gegel'. Tako da, kad nema bljeskova intuicije, ostaje samo to drugo.
S druge strane očito imaš filosofsku sklonost, godinama si po forumu, raspravljaš razumno, zanimaju te teme, itd., ali na ovoj eksplicitnoj razini priznaješ samo po kratkom postupku: to je tako i ili kužiš ili ne kužiš. 
Tako da, kad već svi daju savjete,  prvi korak ka rješenju problema je priznanje problema. Izađi iz ormara i priznaj pred svima: ja sam Šef i ja sam filosof.  |
Da, ima nešto u tome što pišeš, mislim da sam s godinama razvio jaki skepticizam prema svemu što nije empirijski provjerljivo, a upravo iz razloga što sam u tim godinama skupio toliko informacija da jednostavno više nikome ne vjerujem dok to što tvrdi i ne dokaže, a pogotovo sam alergičan na religiju...
Vezano za Hamvasa, jako sam ga volio, razumio, suosjećao, i bio sam uvjeren da posjedujem znanje, uvid, razumijevanje, sve ono što je on prezentirao u svojim djelima, no, nakon određene analize tog 'znanja' ispalo je zapravo da to nije nikakvo znanje, nego obična naklapanja dokonog uma, jbg, mozak se zabavlja snatrenjem, izmišlja priče koje ga zabavljaju, i to je sve, Hamvas priča bajke...
Naravno, može biti da sam prije bio u pravu a danas nisam, a može biti da sam danas u pravu a prije nisam bio, ali ne može oboje istovremeno. Ili može?
