Međugorje konačno dobija zasluženo priznanje.
Na čast i slavu svih onih koji tamno odlaze po duhovnu okrijepu.
Bogu Hvala.
A to će priznanje imati veličanstven odjek u čitavom svijetu, potencirano upravo tim silnim čekanjem, provjeravanjem, terstiranjem...
Upravo mu taj protok vremena daje na značaju/vjerodostojnosti.
Betonira njegovu zasluženu ulogu kao jednog od najvećih/najznačajnijih mjesta obraćenja na planeti u ovom trenutku.
Ono najinspirativije;
Sve to, usprkos svega onog što se na njega moglo baciti; komunistička haranga/prijetnje i cenzura, ateističko hraćkanje/vrijeđanje, ljevičarskog lajanje, kvazi intelektualna diskreditacija/relativizacije, medijsko blaćenje i pritiske, u trenutnoj anti-kršćanskoj histeriji i forsiranom sekularizmu....uz iskazani crkveni oprez, skepsu i trideset godišnje provjere na svim razinama. Čak ni bačane bombe nisu bile u stanju eksplodirati!?
VAU!
Kad se radi o istinskim vrednotama, stvari uvijek sjednu na svoje mjesto...prije ili poslije.
Samo je treba imati vjere i biti strpljiv.
Kamarili koja dobija čir na želucu kad se spomene Međugorje, preporučam sodu bikarbonu.
Ništa vam drugo, na koncu, ne prostaje.
Ili još bolje, glavu dolje i put pod noge - svi u Međugorje na duhovnu obnovu.
Da i vi osjetite malo od onog što već milioni znaju/osjećaju.
Ili da budem točnija;
saznate ono što već i ptice na granama znaju!!!