[g-Day]

dražen72 kaže:

Hvala Vilko stvarno si najjači. Mnogi su od tvojih savjeta i komentara i krenuli, vjeruj i puno prije Milića i njegovih emisija. Postoje tri segmenta koje po mom mišljenju imaju svi oni koji su zainteresirani u odlučivanju i donošenju konačne odluke. 1) dobivanje same vize a to je u principu sve jasno osim nekih detalja ovisno o slučaju. Meni je puno pomoglo tvoj post u svezi ;(Recommendation 2 - Nurses from the Republic of the former Yugoslavia who have successfullycompleted a 4-year high school course, plus an intern program includingtheory and practice, and passed a professional exam in the Republic of theformer Yugoslavia be eligible for registration as a nurse (Division 1) after
completion of the following, u principu vizu če ti odobriti ili ne. 2) neizvjesnot - mi u hrvatskoj smo u konstantnoj neizvjesnosti u svezi egzinstencije te nam je mentalni sklop takav da si ne možemo pomoči. Tada vam mora biti jasnije kada tražimo svaki detalj i molim Vas ne ljutite se zbog toga. 3) odlazak u nepoznato - pitanja se postavljaju a gdje to idem jer priče o au su svakakve; aligatori, zmije, pauci, suše, pustinje, s druge strane veliki i mali gradovi predivnog pejzaža, okoliša, nadasve ljudi i mentaliteta.Nadam se da če se još netko priključiti ovoj temi da i budite strpljivi i tolerantni kao do sada

Pozdrav svima;Potaknut vasom pricom,takoder Vilkovom auto bijografskom.Odlucih da vam malo opisem sa svoje strane.Pisete o neizvijesnostima u HR,te kako u medijima se samo govori naj crnje (sve bombasticno).Ako je to razlog bijezanja otuda,necete pobijeci jer ovdije je to jos gore.Medija zivi na takvim bombasticnim vijestima,a mi obicni ako to uzimamo zdravo za gotovo emotivno smo nahebali.Sto se tice brige za dijecu,znam da ljudi ovdije svoju dijecu odvoze na zabave I odlaze po njih I to kad su dijeca vec veca.Razlog zasto to tako rade je jasan,jer je opasno da idu okolo po mraku.Kasnije kad dijeca stvore krug prijatelja I imaju auta,onda su kao grupa nesto jaci I slobodniji te nemoraju roditelji vise da ih odvoze I dovoze.Svaki novi pocetak je tezak I tu se netrebate zavaravati kako ce vam biti.Svatko nahebe na neki nacin.Sad bih vam napisao kako sam ja nahebao.Radi se o tome da je moju zenu I mene dobavila moja tetka,smijestili nas kod sebe u kucu (ona prolupala,tetak prica iste price koje znam jos iz dijetinjstva sto ih je pricao).Njihov sin ima fabriku namjestaja u koju sam ja isao raditi odma od prvog dana.Smatrao sam da se oduzim za njihov trud dobavljanja nas.Svaki dan sam radijo 10 sati,brzo sam naucio zanat I nakon par tijedana sam sam znao skovati cijelu kuhinju.Bratic se divio kako to brzo ucim,super milina bozija.Mislijo sam oduzujem se za negov trud I bijo sam zadovoljan.Usput dobivali smo od drzave pare dvotijedno,od cega smo tetki I tetku placali za karte.Jedan dan u fabrici bratic pride meni pred kraj radnog vremena I polako mi ugurne nesto u dep,kad sam pogledao nadem $150.Sto znaci sad sam poceo raditi za placu svakih 14 dana dnevno 10 sati $150.Neznam sta da vam kazem izracunajte sami.Lakse mi je bilo raditi dok me nije placao jer osjecao sam se da mu se oduzujem (koliko sam lud po meni oduzivao bih mu se I dan danas).Naravno pocelo se komplicirati na svim poljima.Te smo zena I ja morali van.Njihov stariji sin nam je nasao stan u koji smo se uselili.Nitko nas nije od njih vise obilazio,Engleski nismo znali,nit ista drugo.To se sve odigralo nakon 3 mijeseca u Australiji I mogu vam reci da je bilo hebeno vrlo hebeno.