dakle,imam 18 godina i pocela sam prije 5 dana radit ko sobarica u jednom hotelu s 5 zvjezdica.nisam to nikad prije radila,i nisam znala koliko je tesko.da se razumijemo,ja lijena nisam i nije mi tesko radit,jer svakako ici cu sad na faks,i zelim zaradit,al da sam ostala doma,nebi sjedala i lezala nego opet radila jer moji imaju svoj biznis i cjeli zivot me ganjaju da radim tako da sam stekla radnu naviku.jesam radila sezonski prije u jednom hotelu,pranje suđa i to mi nije bilo tesko.e sad,ovdje nije toliko tesko fizicki,bar meni koliko je psihicki,treba zapamtit tisuću sitnica,gdje sto stoji u sobi,ima 15 vrsta rucnika,kako se koji slaze i gdje stavlja,onda hotel je ko labirint,ima hotel ima glavni hotel i jos par manjih hotela u sklopu ovog koji su povezani,izgubis se za sekund,tesko je to sve popamtit,onda u svakom hotelu se posteljina i rucnici drukcije slazu.meni sefica kaze da sam smotana,al kao da treba veremena i da cu sve naucit.ja se stavarno trudim,al oduvijek sam takva da u meni postoji neki grc koji mi neda cak ni kad se trudim u necem novom ,da uspijem,neki strah,i onda od straha da ispadne sto bolje,ispadne gore.pa se sad pitam jesam li ja glupa sto to ne mogu odma sve zapamtit iz prve,nego mi treba pokazat vise puta dok zapamtim,ili sam lijena ili se ne trudim dovoljno.hocu li ja to ikad uspijet zapamtit sve.molim samo one koji su radili ko sobari,ili sobarice da mi odgovore,dali je vama tako bilo kad ste poceli.
