Joj ja imam jednu napola horor pricu o tome
Oba djeda su mi umrla i s obojicom sam se druzila u snovima. >Djed koji je premino prvi , sanjala sam da smo u njegovoj kuci , i ja sjedim na stolici gdje sam uvijek sjedila. On ulazi u sobu , najnormalnije kao i svaki put za zivota , sjeda , ja dodjem i sjednem mu u krilo i on meni prica i tjesi me kako mu je sad dobro neka se nista ne brinem. razgovor je bio preintiman da bi ga iznosila ovdje , ali nije mi otkrio nista , kao i u svakoj prici dosad.
E sad...stvari se malo mjenjaju sa drugim djedom. On je umro u bolnici , i u tim danima kada je bio u bolnici , kada je umro i dok se pripremala sahrana , ja sam dobila zadatak da budem u njegovoj kuci..ono , mala cuvaj kucu , jer nitko drugi nije stanovao tamo.
Nije me bilo strah , nisam si umisljala kojekakve gluparije , sve 5. Drugu noc kako je djed umro sam ga pocela sanjati. Ali ljudi to nisu bili snovi .....ovak spavam...i odjednom sam svjesna potpunog mraka u tom mom "snu"....i iz tog mraka izleti moj djed BJESAN , FURIJA , vristi , totalno neartikuliran , naglo izbije iz tog mraka ravno meni u facu , rascupan , ljute grimase..i doslovce neartikuliran!! To je potrajalo nekih tjedan dana...nakon recimo 8 dana ja ga ponovo sanjam ali ovaj puta on dolazi normalno , prica samnom , objasnjava mi , ISPRICAVA SE...i odlazi.
e sad...ja sam svog djedu poznavala...voljela ga jesam..ali on je bio jedan super prgavi ljuti lik. Bolovao je od raka , i kad su mu dali jos 6 mjeseci zivota maksimalno , on je pozivio 7 godina na tu dijagnozu...i to samo zato sto je bio takav prgav....
moje objasnjenje na sve to bi bilo...on kad je umro je popizdio , bio je bjesan sto je "izgubio" nije prihvatio to , bio je ljut sto sam mu ja u kuci a on mrtav...bio je ono sto je bio za zivota
..
kolko god da sam premrla od straha u tih 8 dana , sad kad se toga sjetim...ima mi smisla totalno.